05.-06.03.2016. Cazinska Krajina
Posjet HPD „Bršljan-Jankovca“ tirkiznoj kraškoj ljepotici Uni i njenim neustrašivim vodopadima
Ovaj smo vikend posjetili prelijepi krajiški dragulj Cazin – grad na križanju mnogih putova.
Iz Osijeka smo krenuli u našu avanturu u subotu u tri sata ujutro. U autobusu je bila vesela atmosfera, a naša draga Ana pobrinula se da ne putujemo gladnih trbuščića pa nam je uljepšala putovanje pitom krumpirušom. Oko devet sati dolazimo u Cazin gdje nas dočekuju ljubazni domaćini u restoranu Halka. Upoznajemo se uz kavicu i ugodan razgovor a potom se smještamo u svoje sobe i pripremamo za obilazak značajnijih turističkih destinacija ovoga povijesnog kraja. Domaćini su nas prvo poveli u razgledavanje neizostavnog dijela svake priče o Cazinu, Gradske džamije, koju su neki od nas prvi puta imali prilike posjetiti. O tom simbolu Cazina, kao i o povijesti Cazinske krajine, na uzbudljiv i atraktivan način pripovijedao nam je vrlo simpatičan profesor povijesti Bahrudin Beširević koji nas je osvojio svojim golemim znanjem. Pogled sa Gradske džamije urezao je u naše pretince sjećanja predivnu zimsku panoramu grada Cazina. Nadalje smo obišli Cazinsku Medresu. Saznali smo kako je Medresa sagrađena 1867. godine . Po završetku školovanja u Medresi učenici stječu zvanja: imam, hatib i mualim, odnosno zvanje vjeroučitelja u državnim školama. Odšetali smo potom do rodne kuće učitelja Nurije Pozderca. Napustili smo Cazin te krenuli u obilazak starog grada Ostrožca gdje smo ovjekovječili trenutke u zaista bogatoj galeriji Park skulptura pod vedrim nebom. Nakon odmora i ugodnog druženja s domaćinima uputili smo se planinarskom stazom od Ostrožca do Une. Kažu, najljepši je to dio Bosne i Hercegovine. Rijeka Una govori sve jezike svijeta. Svi smo ostali bez daha kada smo ugledali tu smaragdnozelenu ljepoticu, jednu od najljepših i najčišćih rijeka u Europi u kojoj je voda kristalno čista i prozirna. Tolika se ljepota ne može riječima opisati. Una je nepredvidiva. Njene nemirne vode izazivaju strahopoštovanje, ali i divljenje, a nas je zatekao njen visok vodostaj koji nam je promijenio planove tijekom obilaska naše planinarske staze. Zaista je posebno bilo nama planinarima hodati uz rijeku Unu. Nije ni čudo da ima toliko zaljubljenika opčinjenih njenom ljepotom.
Nakon ugodne šetnje vratili smo se u našu Halku gdje smo se okrijepili i svi okupili na večeri. Bilo je to nezaboravno druženje s našim prijateljima planinarima uz tradicionalnu živu glazbu. U nedjeljno smo se jutro nakon doručka uputili zajedno s našim domaćinima prema Štrbačkom buku i nacionalnom parku Una. Naša avantura je započela u selu Ćukovi, desetak kilometara od Štrbačkog buka. Laganim tempom uspeli smo se pored Ljutoč planine na livade s koje su se otvorili nezaboravni vidici prema Plješevici i hrvatskim selima. Snijeg ne samo da je zabijelio vrh Plješevice već se spustio skoro do njenog dna tako da je izgledala poput mladenke u bijeloj vjenčanici koja nas poziva na svoj glamurozni pir. Nakon tri sata laganog hoda stižemo u Štrbački buk gdje ostajemo zatečeni veličanstvenom ljepotom vodopada. U ovakvim slikama čovjek može uživati beskrajno dugo. Nevjerojatna je ta snaga i brzina vode koja se obrušava niz stjenovitu podlogu te slijevajući se stvara predivan bijeli zid koji oduzima dah. Neprocjenjiva je ta netaknuta divljina ove rijeke koja svim našim čulima pruža posebno uživanje. Nakon što smo upili sve njene ljepote u mjestu Orašac smo se ukrcali u autobus i uputili prema Martin Brodu u kojem smo posjetili čuveni slap te brojne kaskade slapova koje su nas iznova oduševile svojom ljepotom.
Napuštamo Martin Brod i odlazimo u Bihać u hotel Paviljon gdje smo se pogostili pravim bosanskim ćevapima u lepinji. Ubrzo je došao kraj našeg druženja. Oprostili smo se od naših domaćina i krenuli prema svojim domovima. Hvala našem vodiču i organizatoru Vladimiru Đekiću za organizaciju ovog lijepog izleta te izuzetnu strpljivost i brigu o svim sudionicima izleta. Hvala našem profesoru Bahrudinu Bešireviću koji nam je s toliko žara i topline u srcu pokušao približiti povijest, ali i današnjicu Cazinske krajine. Veliko hvala našim ljubaznim domaćinima iz planinarskog društva „Krajina“ Cazin koji su nam u najljepšem svjetlu prikazali očaravajuće ljepote Cazinske krajine i tako u našim slavonskim srcima ostavili trag na nezaboravno dvodnevno druženje. Pamtit ćemo ju po posebnoj tirkiznoj ljepotici, istovremeno pitomoj i divljoj, nepredvidljivoj i ćudljivoj rijeci. Čast nam je što smo imali tu privilegiju doživjeti Unu, njene bajkovite slapove, pozlaćenu sedru i živopisne obale. Oni koji su je jednom posjetili uvijek će joj se vratiti. I na kraju hvala svim sudionicima izleta, dobrim ljudima, s kojima sam provela ovaj nezaboravni vikend okupan plesom, pjesmom, srećom, zadovoljstvom i mirom u srcu.
Valentina Bušić
