22. Vincekov pohod, 18.-19.01.2020.
22. Vincekov pohod, 18.-19.01.2020.
Subota, 18.01.2020., dva ujutro. Pun autobus, neispavanih i manje neispavanih planinara, nas 50, kreće za Međimurje na 22. Vincekov pohod u organizaciji PD Bundek. Na isto odredište kreće i kombi s 9 planinara iz Belišća, Osijeka i Đurđenovca.
Većina u autobusu spava dok nas vozači Bero i Dejan Podravskom magistralom sigurno voze na odredište. U 5,30 prva kava u Varždinu vraća nas u žive.
Brzo prelazimo granicu sa Slovenijom i stižemo u živopisni gradić Lendavu, koji se može pohvaliti bogatom poviješću. Lendava je već vrlo specifičan grad. Smješten je u Sloveniji i administrativno je i pravno slovenski, iako su većina stanovništva Mađari. Dugogodišnja mađarska vlast ostavila je trag na stanovništvo i kulturu.
U Lendavi nas dočekuju domaćini Stefan i Milan iz PD Lendava s kojima odlazimo u „Mlinček“ na drugu kavu i kiflice nakon kojih smo orni za hodanje po slikovitim lendavskim bregima, vinogradima i livadama.
Posjetili smo i kapelicu SveteTrojice i staro groblje. Kapela Svete Trojice sagrađena je između 1727. i 1728. godine. Izgradnju je najviše financijski pomogla obitelj Gludovac, a jedan od donatora bio je Mihael Hadik, koji je umro 1733. Njegovi su posmrtni ostaci položeni u vapnenačku grobnicu i do danas su sačuvani i mogu se vidjeti mumificirani u kapeli.
Nakon četiri sata laganog hodanja, odlazimo prema Sv. Martinu na Muri nakon čega slijedi smještaj u depadanse. Nakon odmora većina nas odlazi na kupanje u toplice gdje topla voda, vodena masaža, kupanje u vanjskom bazenu okruženom drvećem ogrnutim injem, blagotvorno utječe na planinarske kosti.
Odmorni odlazimo na večeru u restoran „K Jeleni“ gdje nas domaćin dočekuje obilnom večerom i pićem. Uz živu glazbu, rasplesane planinarske noge, dobru atmosferu večer brzo prolazi, a pobjeda hrvatske rukometne reprezentacije u srazu s Njemačkom dodatno je zagrijala atmosferu. Uz pjesmu „Dobra vam večer prijatelji moji“ odlazimo na zasluženi odmor.
Nedjelja, 19.01.2020. u osam sati nakon dovoljno, malo ili nikako sna, kako kod koga, kreće polazak na 22. Vincekov pohod. Hodanje po slikovitim međimurskim bregima iziskuje poprilično kondicije, manje tjelesne, više otporne na vino i ino…
Uspješno smo osvajali sve pitome vinorodne međimurske brege, na svakom osvojenom smo i nazdravljali uz neizostavnog „Volim Jožeka“. Na jednom od brega održan je i tradicionalni Vincekov obred, biskup je održao jako inspirirajuću misu uz svesrdno odobravanje puka, trs je posvećen i orezan, sve je održano po protokolu i ovo će sigurno biti dobra vinogradarska godina.
Na jednom od brega osjetila sam i prosvjetljenje, ugledala sam sunce nakon 10 sivih dana, nisam sigurna ima li to veze s plemenitim napitkom dobivenim iz grožda…
Uglavnom, svi smo, uz odličnu atmosferu, uspješno ishodali 15 vinskih i rasplesanih kilometara.
Na ovogodišnjem pohodu službeno je zabilježeno 3620 sudionika, od toga 3000 odraslih, oko 600 djece svih uzrasta (i 20 psa), sudjelovali su članovi 60-ak planinarskih društava i sportsko-rekreacijskih udruga. Ono što posebno očarava je obiteljski dolazak, male djece s roditeljima, bakama, djedovima…
Odlazimo u sportsku dvoranu u Murskom Središću, na završnu planinarsku veselicu u glazbu, jelo i piće, dodjelu priznanja i zahvale domaćina.
U 17 sati krećemo put Osijeka. U autobusu neki odmah odlaze u snove, a oni najjači pjevaju cijelim putem uz podršku naših vozača, a i glazbenih virtuoza na harmonici drugog vozača Dejana .
Sretno stižemo u Osijek nešto nakon 22 sata.
Odlična organizacija zahvaljujući Miri i Miroslavu, nezaboravan provod uz vesele, drage i pozitivne ljude…
Vincekovo vidimo se nagodinu!
Marina Đurašin
