42. Papučki jaglaci; 17.03.2024.
Tko rano rani, dvije sreće grabi kaže nam poznata hrvatska poslovica, a mislim da su se tako skoro svi planinari osjećali kada su se 17.3. u 7 sati ujutro okupili na početnom mjestu odakle smo iz Osijeka kretali s dva autobusa prema Velikoj kako bismo obilježili značajnu planinarsku manifestaciju pod nazivom “Papučki jaglaci”.
Ovo je 42. put da se ova planinarska manifestacija održava i osim što je izrazito popularna također je jako važna za sve planinare zato što upravo ovom manifestacijom planinari najavljuju dolazak proljeća.
Putovanje u autobusu koje je otprilike trajalo sat vremena i trideset pet minuta brzo je prošlo uz dobru atmosferu i radosno pričanje između planinara.
Autobusi su se parkirali ispred crkve u Velikoj, a od crkve od samoga planinarskog doma “Lapjak” imali smo otprilike pet minuta hoda.
Planinarski dom “Lapjak” bio je glavno središte za okupljanje svih planinara. Nismo se začudili lavinom planinara koji su čekali početak puta. Bilo je lijepo za vidjeti toliku veliku grupu ljudi različite dobi koji su došli pozdraviti nadolazeće proljeće na ovoj planinarskoj manifestaciji.
Prije samoga početka puta među planinarima kretali su se domaćini s pladnjem punim hrane koju su besplatno nudili svima nama kako bismo se okrijepili prije samoga polaska, a za one zainteresirane bili su i štandovi na kojima se moglo kupiti piće.
Domaćini su najavili šest mogućih planinarskih staza kojima se moglo ići. Svatko je birao za sebe koja mu planinarska staza odgovara. Među ponuđenima bilo je lakših staza od dva i pol sata pa sve do težih staza koje su trajale i do šest sati. Neki su pratili glavne vodiče, a neki su išli u manjim grupama sa zasebnim vodičima.
Par članova našeg planinarskog društva među kojima sam bila i ja zaputili smo se zasebno na našu planinarsku avanturu s našim vodičem Josipom Karakašom. Željeli smo ići svojim tempom, a ne tempom glavne grupe.
Prošli smo stazu Mališćak, preko arheološkog nalazišta Pliša do planinarske kuće Mališćak. Tamo smo napravili veću pauzu za odmor. Nakon toga nastavili smo put do vidikovca Mališćak. Na putu prema nazad priključio nam se još jedan vodič našeg planinarskog društva Mirko Ljubičić. Od vidikovca Mališćak nastavili smo 740 m te staze do južne terase, onda sve do kamena Zeusov tron pa nazad do planinarskog doma “Lapjak”.
Cjelokupna atmosfera u našoj grupi bila je lepršava i vesela. Međusobno smo pričali i bolje se upoznavali, divili smo se prirodnoj ljepoti prirode Papuka, a vodiči su nam podijelili određene bisere znanja o samome Papuku. Tako da ne samo što smo se međusobno dobro zabavili već smo dobili priliku da se međusobno bolje upoznamo i da naučimo ponešto novo o Papuku od vodiča.
Naša staza kojom smo krenuli trebala je trajati šest sati, ali mi smo uspješno to odradili u pet i pol sati. Kada smo se vratili u planinarski dom “Lapjak” svatko je požurio na svoju stranu kako bi iskoristio preostalo slobodno vrijeme koje smo imali prije polaska kući. Dok su neki uživali u domaćoj glazbi i hrani koja je bila ponuđena u planinarskom domu “Lapjak”, drugi su uživali u malo mirnijem kafiću uz piće i svoje društvo.
Kada je otkucalo pet sati uputili smo se s dva autobusa nazad prema Osijeku zadovoljni i puni dojmova. Atmosfera je bila na vrhuncu do samoga kraja puta.
Ema Babić
