15.-16.02.2020. Gradačac-Srebrenik

GRADAČAC-SREBRENIK
(ILITI SVEMU JE KRIV BOSANSKI ZRAK)

Izlet odrađen po planu. Obišli smo sve zamišljeno, nagledali se divota i baš onako lijepo ishodali, neki dužu, neki kraću stazu.

No, nije mi cilj pisati o mjestima i vidicima, to je uvijek lijepo (ne može priroda ne biti lijepa). Cilj mi je pisati o ljudima. O planinarima.

Sve je započelo u subotu, negdje oko 6 sati. Od prve do zadnje minute puta nismo skidali osmjeh s lica. Ostaviš obitelj, posao, brige i uploviš u neki paralelni svijet. Puno opušteniji i prirodniji (pod prirodniji mislim da ne razmišljaš po kodeksu „tako se treba ponašati“. Neću nikoga izdvajati jer svi ste bili divni. Svatko od vas zablistao je u svome trenutku. Neki su pjevali, neki zaplakali (od sreće), svi plesali, neki kartali (ulog dobra šega), neki su se i kotrljali niz brdo(razlog dobro vino). A dobro se i papalo, po principu svi jedu sve i svatko jede svačije. Ljudi moji, činilo se kao da svi u isto vrijeme udahnemo i izdahnema taj „ludi“ bosanski zrak. Osjetio se sklad, prijateljstvo, zajedništvo, ljubav, sreća, bezbrižnost, ma sve što čovjeka uistinu čini sretnim. Mislim da će se svi složiti samnom da su PLANINARI OBITELJ KOJU SAMI BIRAMO.

Ipak na kraju moram zahvaliti našem Mutteru koji je sve osmislio i vrlo uspješno „dirigirao“. Sve je završilo u nedjelju negdje oko 19 sati. Ali dojmovi s izleta i sjećanja neće tako brzo nestati.

Do novog izleta!!! Volim vas sve!

Vlatka