Dani Vranice; 17.-18.06.2023.

Ekipa  od 16 planinarki i planinara započela je izlet u rano jutro u subotu od Rockatikija. Sa dva kombija uputili se za Uskoplje u BiH. Uz stajanja ispred Žepča: burek, kava, čaj te u Fis-u kod Viteza za predah  i dodatnu nabavku. U mjestu Ždrimci navigacija nas pogrešno uputi i po onoj poznatoj poslovici: „KARTU PRATI ALI MJEŠTANA PITAJ!“ došli smo u situaciju da kombijima ne možemo dalje i gle čuda mještanin izlazi iz dvorišta i kaže kao dalje ne možemo tim putem vozilima samo pješke oko 12 kilometara od doma! Ali donjom cestom od kapele može se ravno do planinarskog doma Radovina, te se ponudi da nas odvede skroz do pl. doma! Za ne povjerovati ali istinito i čovjek sjeda u svoj auto i kaže „SLJEDITE ME!“ I tako i bi! Jednostavni ljudi ali stvarno ljudi! Nakon 12 km makadam ceste, dosta serpentina dolazimo do planinarskog doma Radovina UP Raduša. Već podosta planinara okupljeno i naša domaćica Ankica nas dočekuje i smješta u sobe uz toplu dobrodošlicu i okrijepu.

Smještamo se i krećemo hodati, samo-organizirani jer su već 2-3 grupe planinara krenule osvajati vrhove Vranice. Dobro raspoloženi prelazili smo potoke ,njive, pašnjake, kroz šume kleka prolazili  te naišli i na snijeg u vrtačama i puno izvora vode, manjih i većih potoka. I stigli do vrha Ločika, 2107 mnv. Uspjeh hvala vrijedan jer više od pola planinara nije bilo na toj visini! Na vrhu bez obzira na hladno vrijeme i vjetar svi zadovoljni umor kao izbrisan. U isto vrijemo dolazak iz drugog pravca grupe planinara nama poznatih iz Bosanske Bijele predvođena domaćim vodičima Stipanom i Vesnom. Da smo tako što planirali teško bi uspjeli! Nakon slikanja i druženja nastavak prema Sarajevskim vratima odakle zbog nedostatka vremena krećemo nazad prema domu. Kada smo se približili domu domaći mještani nas pozivaju na piće, kavu, sok, pivo. Ne možeš vjerovati samo su nas vidjeli i po govoru prepoznali da nismo iz njihovih krajeva. Na spomen da dolazimo iz Osijeka – ne dozvoljavaju da prođemo, a da nesvratimo i počaste nas! A samo smo pitali za kraći put do doma. Nakon druge stanice morali smo odbijati gostoprimstvo jer u 18 sati su započela sportska druženja sa oko 500 gledatelja. Natjecali smo se i mi u potezanju konopa; naša ekipa nije imala sreće u ždrijebu jer smo se odmah sudarili sa najjačima, dok je naša Vesna i Mladen u alki iz kolica imala više uspjeha. Druženje se nastavilo sa njihovom tradicionalnom logorskom vatrom, putopisnim predavanjem i druženjem u sali doma uz glazbu uživo do ranih jutarnjih sati.

U nedjelju doručak: Kraljevski! Od kajgane, kuhanih hrenovki, salame šunkarice, sir trapist narezani, od namaza pašteta, maslac, domaći pekmez, čaj i kava, domaći kruh. Tako što u planinarskom domu ekstremno rijetko. Sad pod vodstvom domaćeg vodiča legende Stipe Pipuke Vukadina lagano krećemo u novu avanturu, uz puno informacija o Uskoplju, planini Vranica, izvorima iz povijesti i sadašnjosti obilazimo nove vrhove, izvore vode te mijenjamo trasu zbog »KATINOG IZVORA« i našeg Mirka i njegove Kate! Povratak do doma, ručak kojim nas je počastio domaćin te povratak kući teško pada. Usput svraćamo do Ždrimačkog slapa tog prirodnog fenomena. U Uskoplju svraćamo do spomenika braniteljima i odajemo počast poginulima zapalimo svijeću za njih i gle čuda opet nas mještani pozivaju na piće, kavu. Nažalost moramo isto odbiti za neki drugi put  jer plan je stići do utakmice Hrvatska-Španjolska! Kako kažu mještani: »Znamo mi tko su Slavonci i uvijek ćemo biti zahvalni što ste učinili za nas u ratu i pomogli nam, nekoliko dečkiju je i život dalo – HVALA VAM SLAVONCI! Pod dobrim dojmovima se vračamo kući uz veselo društvo u kombijima uz pravljenje planova o ponovnom dolasku i po mogućnosti na više dana. Svi zadovoljni vraćamo se u naš Osijek po planu.

Za ovakvu ekipu nije ništa teško napraviti i dogovoriti!

V E D R O !

Damir Rapčan, vodič