BDPP–(Belišćanski Dravski Pješački Put); 08.04.2017.
BDPP – ( Belišćanski Dravski Pješački Put) 08.04.2017.god.
Belišćanski planinari prije sedam-osam godina osmislili su jedan izlet, šetnja uz našu lijepu Dravu i nazvali ga BDPP. Među njima je tada bio Franjo Vorhi, koji je prije nepunih godinu dana preminuo, a njemu u spomen ove godine preimenovali ga u „Put Franje Vorhija“. Posebno mi je drago što sam i ove godine tu i prisustvujem otvaranju puta. Nije to sve, gosti smo „Svjetskom gradu sporta“, naime Belišće je ove godine pnijelo tu titulu pa domaćini na majicama, ponosno, nose natpis „Belišće-svjetski grad sporta“. Još da dodam da su izvrsni domaćini i prijatelji, a da ne mislim tako samo ja, kazuje broj od preko 250 prisutnih planinara, ne samo iz Hrvatske nego i izvana. Iznenadila sam se koliko je društava poslalo svoje predstavnike. Bravo Belišćani. 
Uvod je bio neophodan, a sada idemo na put.
Ako je bilo takvih koji su sumnjali u dobro susjedske odnose Jankovca i Zanatlije, puno su propustili ne dolazeći na izlet. Bilo je po onoj…gdje čeljad nije bijesna ni kuća nije tijesna…, jedan bus, a mi svi. 😊 Baš je bilo super, pohvale idu Milijanu i Ani, odlično su koordinirali.
Moram spomenuti vrijeme, ne obećava. Ipak smo ga pobijedili, bilo je čak i sunca.
Kada smo stigli u Belišće, ni preko Našica, ni preko Požege pa tako bez bureka, bili smo gladni. Domaćini znajući to dočekaju nas sa kruhom namazanim mašću, pekmezom ili medom, ko šta voli i čaj, naravno i rakija. Volim te susrete planinara, to pozdravljanje, ta graja, baš me veseli. Onda slijede pozdravne riječi i polazak na hodanje. Hodaju se standardno dvije staze, jedna 5 sati hoda, a druga 3 sata. Ja ću kraćom stazom. Kako je to kod mene normalno, krenem kraćom stazom, a uvijek završim nekom trećom stazom, tako i ovaj puta. Ovom kraćom stazom neki su se pogubili, a mi imali u grupi Milijana i Miroslava sa završenim tečajem za „avanturističke“ izlete (teoriju) pa su iskoristili priliku da završe i praktični dio ispita. Tako ta kraća staza i ne bi kratka. Ali neka, bili smo na pješčanoj plaži kakvu samo Drava može imati, neopisivo lijepa. Baš smo uživali valjajući se po cvjetnim livadama (sve za dobru fotku) i pod punom planinarskom opremom hodajući po pijesku skoro do druge obale. Milijan i Bahmajer položili ispit. A koliko smo hodali reći ću vam, pitam Saru (3,5 god.), koju mama nosi u naprtnjači, jesi li se umorila, a ona kaže, pa jesam, kada ćemo stati da odmorim noge. Stigli smo malo prije dugačke staze. Zaboravih reći da je naša staza bila do svetišta Sv. Ane, gdje smo se napili vode iz bunara, hladne fine, kažu ljekovite.
Po povratku na start čeka nas grah, ne bilo kakav, odličan grah. Kada mi je Anči donijela porciju mislila sam, neću to pojesti za tri dana, a prevarila sam se. Bilo je i finih domaćih kolača. Sve pohvale kuharima i kuharicama.
O fešti, šta da kažem, glazbenici odlični, ne prave pauze, ukratko…hajde da ludujemo ove noći…svi marš na ples…ima još puno opisnih pjesama ove fešte, da ne nabrajam, znate. Sale se iskupio za roštilj iz „prošlog broja“.
17.00 sati pokret kući. Kako vrijeme leti nismo ni primijetili da je prošlo 17 sati, svi mislimo vođa zna.
Jedan prekrasan izlet, hvala svima.
U Osijeku, 10.04.2017.god.
Angelina
