Biokovo; 24.-26.05.2019.

BIOKOVSKA KALVARIJA
Preko 7 gora i 7 planina

Petak 24.05.2019.g.

Nešto prije 8h 11 članova HPD Bršljan Jankovca, 1 član Zanatlija i naš vozač/planinar/vodič Zoka krenulo je prema Biokovu. Možda razdvojeni osobnim automobilom i kombijem, ali uvijek povezani motorolama uz pjesmu i dobro raspoloženje stigli smo pred Zenicu. Zbog rekonstrukcije tunela čekali smo oko 25 minuta što nikome nije smetalo jer smo zabavu prenijeli van. Stali smo u Zenici, na preporuku Zoke, kušajući razne pite. U Makarskoj stali smo kod Konzuma da se opskrbimo za Biokovo i preuzmemo ključ doma te pokupimo i posljednjeg člana družine Marija. Sretan što smo savladali serpentine došli smo do parkirališta pod Vošcem gdje nas je čekao 15 minutni uspon sa stvarima do doma. Imajući i po 2 ruksaka, vreću za spavanje te vodu i brikete za ogrjev to je bio prilično zahtjevan zadatak. Međutim, dolaskom na Vošac sav umor nestaje gledajući na mjesta Makarsku, Tučepe, otoke Brač, Hvar, poluotok Pelješac… Nakon sređivanja dojmova uslijedilo je večera i spavanje.

Zahvalio bih se taj dan Toniju iz SAK Extrema što je donio ključ te dobrom čovjeku na ulazu u PP Biokovo koji jedva čeka strane turiste 😉

Subota 25.05.2019.g.

Ustajanje u 5h, doručak, spremanje proteklo je brzo jer smo bili željni vidjeti ljepote koje nas čekaju na vrhu Sv. Iija. U 6h spustili smo se do parkirališta gdje smo se opremili za cjelodnevno hodanje. Početak je bio prekrasan uz minimalne uspone hodajući po uređenom putu i mjestimičnim šumicama. Vidjevši kako hodamo tj. prelazimo 2.5km za 50min komentiramo kako bi vjerojatno mogli isti dan penjati i vrh Sv.Jure tako da nam u Nedjelju ostane više vremena u Makarskoj. Kasnije smo se na takve pomisli samo nasmijali u nevjerici kako smo malo tada znali. Put prema planinarskoj kući na Lokvi prošao je uz pojavu dvije divokoze koje svi žurno slikamo. Još uvijek uživamo u prirodi. Na Lokvi pravimo drugu pauzu pripremajući se do Motike do koje ima sat vremena hoda. Nakon hodanja po putu sada nas čeka stijena, točnije, Biokovska stijena. Potrebno je biti oprezan, a put se spušta pa penje. Tamo nas čekaju i glatke strme stijene gdje se neki opraštaju od obitelji i kredita, ali sve smo uspješno svladali. Sat i pol nakon Lokve dolazimo na Motiku gdje pravimo pauzu za ručak. Odmaramo se, ali i gledamo uspon koji nas čeka, ispred je i teško ga je ignorirati. Kasnije opet stijena, uspon pa spust, iza jednog brda uvijek je drugo, e da, i opet stijena. Dolazimo do vrha Čulica1529m n.v. Pogled je prelijep, slikamo se sa osmijehom. Kasnije još stijene, put je zahtjevan, Sv. Ilija se vidi. Mislili smo uskoro dolazimo. Kasnije opet stijena, uspon pa spust, iza jednog brda uvijek je drugo, e da, i opet stijena. Na vrh Sv. Ilija dolazimo nešto poslije podneva, pravimo dužu stanku uz slikanje. Pogled je predivan, ali ubrzo dolazi oblak koji nam nije dao da vidimo sve detalje krajobraza. Sjedimo, razmišljajući kako se sada treba i vratiti nazad, a put se čini beskonačno dug. Gledamo mapu Biokova i odlučujemo nazad  ići preko grebena te smo time skratili put za 20 minuta. Sretni smo. Kasnije opet stijena, uspon pa spust, iza jednog brda uvijek je drugo, e da, i opet stijena. Umor se osjeća, noge prebačene na automatik, razmišljamo o usponu nakon Motike i o glatkim stijenama koje nas čekaju. Vodičima i zainteresiranim planinarima usput pokazujem gdje mogu naći pitku hladnu vodu u stijeni. Do Lokve opet stijena, uspon pa spust, iza jednog brda uvijek je drugo, e da, i opet stijena.  Put je službeno prozvan križni put. Jedan planinar traži ispisnicu iz društva, smijemo se. Od Lokve do raskrižja prema Sv. Juri i Vošcu put je lakši, ali dosta nam je puta, hoćemo što prije u dom. U nevjerici se prisjećamo da smo raspravljali o eventualnom usponu i na Sv. Juru. Smijemo se, sutra ćemo i nastavljamo dalje. Dolaskom na parking ispod Vošca presvlačimo se i opet gledamo u uspon koji nas čeka do doma. Ipak, nije još kraj današnjem planinarenju. Dolaskom u dom, upitnih nožnih sposobnosti, oporavljamo se uz piće i hranu i zabavu. Gledamo u daljinu gdje smo bili. Ne vjerujemo.

Zahvalio bih se taj dan Stjepanu, Maji i Zoki na pomoći u vođenju, puno vam hvala. Svima hvala što sam došao živ, zdrav i u jednom komadu bez stranih predmeta u tijelu. Puno hvala Joakimu ložaču i čistim stošcima.

Nedjelja 26.05.2019.g.

Tajči i ja se budimo u 5.00h, idemo na Sv. Juru. Drugi će doći autom i kombijem. Uživamo u prirodi i poznatom putu, a nakon križanja za vrh opet počinje stijena, uspon i spust, ali traje nešto manje od sat vremena pa nam nije teško. Sretno dolazimo u dom ispod Sv. Jure. Čekamo naše, te neki planinari ipak hodaju 15minutni uspon do vrha, a drugi idu vozilima. Slikamo se i krećemo natrag spakirani za Makarsku. Zbogom Biokovo. U pola 11 smo u Makarskoj, pravimo stanku za kavu na rivi. Gledamo gore gdje smo bili. Opet ne vjerujemo. Na povratku u kombiju i autu opet zabava, umor se tada manje osjeti. Stajemo u Eco selo Grabovica i ručamo. Do Osijeka sponzorira nas Badel. Sve, osim vozača naravno. U 9.45 smo u Osijeku.

I za kraj… Planinarske staze Biokova traže iskustvo i planinarsku vještinu jer su većinom srednje teške i teške. Bila je ovo avantura, rado ćemo je se sjećati, umor ćemo zaboraviti. Ekipa jedva čekam nove pustolovine s vama, svi ste predivni. Puno vam hvala.

Kristijan Copak, vodič
Gonič robova
Skoro žrtvovan
Danteovo nadahnuće
Šafarov miljenik
Pun plinova
Vladar serpentina