Cazinska Krajina; 05.-06.03.2016.
Kao i svaki izlet našeg društva HPD“Bršljan-Jankovac“ i ovaj smo jedva dočekali da krenemo. Subota 05.03.2016 rano ujutro u 03.00 točno i na vrijeme četrdeset planinara autobusom kreće na izlet u susjednu BiH u grad Cazin.
Išli smo autocestom do Jasenovca pa lokalnom do graničnog prijelaza Dvor te kroz Bosnu nastavili do Cazina gdje stižemo u predviđeno vrijeme oko 09 sati kod restorana Halka. Tu nas dočekuju domaćini PD Krajina iz Cazina i ugošćuju nas u restoranu sa čajem i krofnama. Predsjednik PD Krajina nam je poželio dobrodošlicu i ugodan boravak u Cazinu i lijepo druženje sa članovima domaćeg društva. Nakon okrijepe i odmora smjestili smo se u sobe restorana Halka i obližnjeg Motela Euro-Jet. Nakon smještaja spremamo se za obilazak grada i hodačkog djela koji smo planirali.
Ukrcavamo se u bus i vozimo prema centru grada gdje se iskrcavamo i pod vodstvom našeg domaćina Enesa Beganovića krećemo u obilazak grada i njegovih kulturnih i povijesnih znamenitosti.
Prvo smo se uputili prema Gradskoj džamiji koja potječe još iz 1576. God. i koja je 2005. Proglašena nacionalnim spomenikom.
Tu su nas dočekali efendija Alija Šumar i profesor Bahrudin Beširević. Profesor nas je upoznao sa poviješću Cazinske Krajine i samog grada Cazina. Nakon njegovog izlaganja ef. Alija nas je proveo kroz Gradsku džamiju i upoznao sa njenim unutarnjim uređenjem te načinu i vođenju vjerskih obreda u džamiji, također nam je odgovorio na mnoga pitanja o Islamu i načinu života.
Zahvalni na svemu i oduševljeni nastavljamo naš obilazak i spuštamo se do grada i posjećujemo Cazinsku Medresu Džemaluddin ef. Čaušević sagrađenu 1867 u kojoj se školuju mladi i stječu zvanja imam, hatib i mualim odnosno zvanje vjeroučitelja u državnim školama BiH.
Nakon obilaska Medrese nastavljamo prema centru no miris iz obližnje buregdžinice nas je zadržao pa smo svi zastali na burek, sirnicu ili pitu zeljenicu. Nastavljamo do centra i obilazimo trg, posjećujemo Šehidsko obilježje u Cazinu i zastajemo ispred kuće Nurije Pozderca. S ovim smo obišli grad i upućujemo se prema busu kojim se vozimo do Ostrožca, obilazimo Stari grad Ostrožac-Zamak.
Tu nas profesor također upoznaje sa poviješću i značajkama Ostrožca i svemu što se unutar zidina grada događalo.
Završavamo obilazak i odlazimo u obližnji restoran, kafić na pravu kavu i nakon okrijepe krećemo na hodanje od Ostrožca se spuštamo planinarskom stazom do prekrasne rijeke i ljepotice Une, idemo uzvodno do hotela Sedra. Nakon nekih dva sata hodanje stižemo do hotela gdje nas čeka autobus. Ukrcavamo se u autobus i vraćamo u Cazin do restorana Halka, dio ekipe koji spava u Halki izlazi a mi nastavljamo do Euro-Jeta još nekih par minuta vožnje gdje stižemo oko 17:30 sati. Odlazimo na odmor, tuširanje i spremamo se za zajedničku večeru i zabavu uz živu glazbu koja počinje u 20 sati u Halki te se u 19:30 autobusom vraćamo do restorana Halka.
Lagano se smještamo i sjedamo za stolove i počinjemo sa večerom: juha te pečena junetina, krumpir i salata pa i kolač su nam vratili snagu tako da smo mogli plesati i zabavljati sa našim domaćinima uz izvrsnu živu glazbu kasno u noć.
Sutra u nedjelju nakon buđenja i doručka u restoranu ukrcavamo sve naše stvari u bus i krećemo prema Nacionalnom parku Una. S nama je jedan dio domaćina i još grupa koja ide svojim autima. Usput kupimo Mehmeda Zahića Mehu koji nam je vodič ovog dijela izleta. Vozimo se do mjesta Ćukovi gdje se iskrcavamo i u 10 sati krećemo prema Štrbačkom Buku planinarskim stazama nekih 10 km. Staza je prekrasna sa pogledima na Plješevicu i okolne planine a vidljivost je bila odlična tako da smo uživali u prekrasnim panoramama. Uz sigurno Mehino vodstvo i pokojoj priči stižemo do ljepotice Une i Štrbačkog Buka u 12 sati. Obišli smo Buk od gornjeg slapa pa sve do donjeg gdje rijeka nastavlja svoj tok. Ta zelena boja rijeke koja se obrušava u slapu i pretvara u uzburkane tokove i kapi i u rosulju, gotovo kišu i snaga koju pokazuje a tek žubor, bolje rečeno buk treba doživjeti i vidjeti i uživati u tome.
Gledam na sat i žao nam je ići ali čeka nas još jedna ljepota na Uni u Martin Brodu. Zovem i skupljam ekipu jer nas čeka još hodanja cestom uz Unu do autobusa.
Nakon sat i pol stižemo do busa, skidamo gojze i presvlačimo se i sjedamo u bus oko 16 sati i vozimo se do Martin Broda gdje obilazimo čuveni slap koji nas je opet oduševio svojom ljepotom. Nismo se predugo zadržavali jer nas čeka povratak u Osijek a nismo pojeli prave ćevape u Bosni.
Krećemo prema Bihaću u Hotel Paviljon a s obzirom da je već 17 sati Eno zove i najavljuje nas da dolazimo da pripreme ćevape. Stvarno po dolasku ćevapi su mirisali i dok smo se mi smjestili i sjeli brzo smo bili posluženi. Valjalo ih je zaliti pivom ili već šta je tko izabrao.
Tu se naš predsjednik obratio i zahvalio našim domaćinima na svemu i pozvao ih je da nam dođu u goste na naš Jankovac i u grad Osijek.
Pozdravili su nas i zaželjeli sretan put.
Opraštamo se s njima i odlazimo u bus i oko 19 sati krećemo za Osijek uz jednu pauzu od pola sata stižemo u Osijek iza pola noći.
Kao vodič ovog izleta još jednom bi se zahvalio domaćinima: Razi, Enisu, Mirsadu, Amiru i Mehi kao svim drugim koje nisam spomenuo.
Zahvalio bih se svim planinarima HPD Bršljan-Jankovac i čestitao na zajednički uspješnom i ovako lijepom izletu.
Umor nestaje, zadovoljstvo ostaje.
vodič i organizator: Vladimir Đekić
