Cres-Lošinj; 20.-23.09.2018.

CRES – LOŠINJ, 20.-23.09.2018. god.

Nakon godinu dana, evo i mene na izletu. Ne mogu još na hodanje, nemam kondicije, ali na obilazak i druženje, pokušat ću. Mitrov izlet, miks svega, red hodanja, red kupanja, red šetnje i začinjeno zabavom i plesom i naravno dobrim čobancem.
Na žalost, ne bi tako, Mitar se razbolio, završio u bolnici, a izlet vodi novi vodič Josip. Mitar je u njega imao puno povjerenje, da nije ne bi mu ni dao da umjesto njega vodi ovaj izlet. Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv Josipa, daje sve od sebe. I on želi da bude sve OK i da ugodi svima. Eto greške. Mitar mu nije rekao da to ne ide jedno s drugim. Mi smo kakvi već jesmo, sve mora biti kako ja hoću, a grupa neka se prilagodi. Ne ide to tako. Navikli smo da zapovijedamo svima odgovornima za izlet, da prigovaramo za sve. Neki su dobili novije kućice, vozač nije čitao misli, vodič nije sazivao sastanke, nije bilo glazbe, a zašto, to nas nije briga, a trebalo bi. Tako da bih ja imala više primjedbi na nas nego organizaciju, jer dali su i više nego su mogli. Nisam ni ja bolja, imala sam primjedbi bezbroj, dok nisam počela pisati i listati film, kako je tekao izlet. Bez uvoda ništa, a sada da napišem kako je u stvari bilo, a ne kao sam ja i neki htjeli da bude.
Krenemo u pola noći, srijede na četvrtak, netko kunja, netko spava, ja po običaju ne spavam. U busu mrkli mrak, smo čujem vozača i Josipa kako pričaju, ili vozača priča, a Josip sluša, kako tko shvati. Nema ekipe za kartanje, nema galame, uglavnom fali mi ona stara atmosfera. Ali za godinu dana, promijenilo se sve. Novi ljudi, meni nepoznati, nešto od stare garde, ali…
U jutro stižemo na Krk i „čekamo trajekt“, tko čita znat će. Čekamo prelazak na Cres, uspon na najviši vrh Cresa, Sis. Nisam išla, ostala sam sa nekolicinom gledati taj uspon. Nije velik ali je okomit, tako da mi se činilo da planinari hodaju vodoravno. Razumijete!?. Po povratku treba nastaviti put busom do Belog, ali ne Čeminac, Darda Beli 😊 , nego cestom gdje piše ograničenje težine i visine busa, a mi smo i teži i viši. I tu počinje vožnja ili ne. Ipak idemo, neki su mislili da će lakše pješke, 😊. Ko je gledao kroz prozor, svaka mu čast. A bus se kretao „između molova, ko mlada krčmarica između stolova…“, tako nekako ide pjesma. Stigli smo, trebali smo vidjeti lječilište za supove, pa smo se nadali vidjeti supa, ali ne, platili samo da vidimo samo muzej, a supovi su tamo negdje iza muzeja, tako su nam rekli, a to što smo vidjeli mogle su biti i guske, samo mlataranje krilima.
Vratimo se u bus i po planu i programu, koji je bio često spominjan i pozitivno i negativno, po potrebi, evo nas u mjestu Cres, nije nas baš oduševio. I demo dalje prema odredištu, Lošinj – kamp Lopari u Nerezinama. Smještaj je super, kućice nove i malo manje nove, ali super, more na 30 do 50 m, uglavnom za svakoga po nešto. Jedna trgovina i jedna birtija. Smjestimo se po rasporedu i slobodno do sutra. Netko stao u krevet, a Marta ni u sobu, sreća sobe bile različite.
Sutra petak. Izlet u Mali Lošinj. Etelka i ja izaberemo alternativu povratka u 18 sati. Tako nas desetak, a ostali se vraćaju u 13 sati. Plan je obilazak pomorskog muzeja i razgledanje grada.
Kako rekoh Etelka i ja se odlučile za razgledanje grada, ručak i kupanje. Hodale smo preko 15000 koraka, ko ima brojač koraka, znat će, a ne ona aplikacija „gospođo kada ćemo krenuti“ 😊. Ručale smo, gospodski, pa kako god vi shvatili. A kupanje, na Sunčanoj uvali je bilo toliko kupača da smo morale čekati u redu da netko izađe iz vode, ne šalim se. Plaža je bila puna, a kako i ne bi kada je vani preko 30 u hladu. Povratak u 18 sati. Kažu da su pitali Branimira da dođe po nas u 19 sati, a on nije odgovorio, nego prihvatio zdravo za gotovo i došao u 19 sati, tako smo imali sat praznog hoda. Sutra je subota, uspon na Osorčicu, polazak u 7 sati, ko ide, ja ne, sreća pa sam bila dva puta dok sam mogla hodati. Šta ćemo mi ostali , nemam pojma. Slučajno čujem da Branimir vozi u pola 9 za Veli Lošinj, ako netko hoće. Skupilo se nas 17. Bilo nam je super. Taman po povratku u kamp, jave hodači da se dođe po njih u Osor. Super svi zadovoljni. I ako vrijeme u jutro nije obećavalo izašlo je sve na dobro, vrijeme ni da poželiš ne bi bilo bolje.

Popodne kupanje, a navečer oni koji su htjeli mogli su u Nerezine na ribarsku noć, ja nisam imala s kim pa nisam išla, a i za to sam kasno čula, cijeli dan sam se muvala po kampu, nigdje nikoga. Kažu da im je bilo super. Vjerujem. Mislim da oni koji su išli na Mitrove izlete znaju o čemu govorim, a ti Mitre znaš šta ti je činiti.
Nedjelja povratak. Dilema da li na trajekt u 10 ili 13 h. E sad jedni bi da se držimo plana i programa, a drugi bi na trajekt u 10 h, i ti su u većini. Idemo u pola 9 h pa ćemo na ručak u Delnice. U Delnicama pauza za ručak i razgledanje Delnica. Jedna od mlađahnih članica društva, 13 joj je godina, ima rođendan, naravno bila je torta i pjesma. Krećemo u 14 sati. Jedna pauza, stajanje da Dragica izađe na naplatnoj kućici gdje smo je i pokupili i oko pola 8 smo u Osijeku. Sve je super.
Možda vam se čini da sam prigovarala, nisam , tko me zna znat će ovo pročitati, a tko ne zna, svejedno mu je.
Dugo sam planinar i prošla puno organiziranih izleta pa si mogu dozvoliti savjet novim vodičima, vi ste jedan, a nas 50, ne možemo svi u glas i samovoljno, morate imati svoj stav i autoritet, a sve to provesti neprimjetno, jer da grakćete kao mi ne biste bili vodiči.
Izlet je bio odličan, tome je pomoglo i prekrasno vrijeme, to moramo svi priznati.

I na kraju, veliko hvala Josipu odlično si to obavio budući si novi vodič a dobio odmah tvrdu koricu kruha, samo, po mom mišljenju, što ne znači da sam u pravu, budi odlučniji, ne gledaj da li ćeš se pojedincima zamjeriti, jer pojedinaca ima uvijek, a ti Mitre ozdravi da bar možeš biti uz nas i vodiča, nemoj me ljutiti. 😊
Do nekog drugog izleta, ako ne budem „ispod crte“ mašem vam.

U Osijeku, 24.09.2018. god.

Angelina