Drvar-Bosanska Krupa-Sanski most; 21.-23.04.2017.

Proljeće koje smo željno iščekivali, stiglo je toplo i sunčano, mamilo je da izađemo van i upijamo svjetlost i toplinu. Ali, travanj nas je iznenadio svojom ludom i prevrtljivom ćudi, mijenjao je godišnja doba iz dana u dan. Pravi ludi april!

Što se više približavao naš izlet u Bosnu i obilazak ondašnjih čuda prirode, bilo je sve hladnije, uz kišu i snijeg. Očekivali smo proljetni i sunčani ugođaj, a čekala nas je prava zimska idila. Ali, ekipa se nije dala smesti, u rance je dodana zimska oprema i put pod noge.

Krenuli smo u četvrtak u ponoć, preko Đakova i Slav. Broda, gdje smo pokupili naša 3 člana. Granicu smo prešli bez problema. Noć je protekla u drijemanju, a jutro nas je iznenadilo bjelinom, čipkom na drveću i ledom na cesti. Stigavši u Drvar dočekali su nas naši domaćini iz PD 13.runolista  i krenuli smo u obilazak Titove pećine i muzeja. Poslušali smo priču o nacističkom desantu na Drvar, pod kodnim imenom Konjićev skok, koji je izveden u svibnju 1944. s ciljem da se zarobi ili likvidira maršal Tito. Međutim, Tito je s pratnjom te ruskim i britanskim izaslanstvima pobjegao Nijemcima ispred nosa. Nakon ručka u gradu, uputili smo se u prekrasnu spilju Ledenicu, nažalost, blizu ulaza devastiranu, ali što smo dalje hodali, zadivila nas je svojom ljepotom. Samo Majka priroda može stvoriti tako zadivljujući nakit kao što su stalagmiti i stalaktiti. Oduševljeni viđenim krenuli smo u još jedan obilazak planiran za prvi dan izleta. Nakon nekoliko km, snijeg je ostao iza nas i došli smo u proljeće i zelenilo. Obišli smo izvor rijeke Bastašice, koja nas je oduševila svojom predivnom zelenom bojom i brzacima.

Konačno smo stigli i u motel “No 9” u Bosanskom Petrovcu, naš smještaj. Večer je protekla mirno, uz večeru i rano smo otišli na spavanje.

Za drugi dan našeg izleta je bio predviđen uspon na Malu i Veliku Klekovaču, ali zbog visokog snijega morali smo otkazati, nadam se, do neke druge prilike. U dogovoru s domaćinima uputili smo se u Bosansku Krupu, predivno uređen grad na Uni, s tvrđavom Pset iz 13. stoljeća, odakle smo se pridružili brojnim planinarima iz PD “Grmeč” i mnogim drugima na tradicionalnom pohodu do lovačke kuće i izletišta Šujnovac. Staza dužine oko 17 km nije bila prezahtjevna, ali zato u predivnom proljetnom okruženju, uz rijeku Krušnicu. Ni traga snijegu, kratki rukavi bili nam taman. Kod lovačke kuće je poslužen grah i razne vrste prefinih bosanskih kolača. Sva Društva su dobila zahvalnicu za sudjelovanje, a naša mala planinarka Petra posebno priznanje kao najmlađa sudionica. Bravo za Petru, koja je svojim šarmom, lijepim ponašanjem i upornošću u obilascima i hodanju osvojila naša srca.

Naravno, prije povratka u naš motel, obišli smo i grad, Zeleni otok na Uni, tvrđavu i gdje god se okrenete, vidite samu ljepotu, od smaragdne rijeke, do zelenila na okolnim brdima, do prekrasnih starih građevina, katoličke i pravoslavne crkve, te džamije. Sve je blizu jedno drugog, kako od davnina, tako i sada, a i ljudi koji tamo žive, susretljivi su i dobrodušni.

Večerali smo u našem motelu i uz živu glazbu nije trebalo dugo čekati na ples, a plesalo se i pjevalo do ranih jutarnjih sati.

Večer prije pridružili su nam se i planinari iz Sarajeva i Cazina. Lijepo je imati prijatelje gdje god dođeš: Lora, Jasna, Hamdo, Tapa, Amir, Enes.. tako da smo svi zajedno proveli lijep i ugodan dan i večer.

Nažalost, ni u nedjelju nismo mogli ići na Osječenicu, zbog visokog snijega koji se nije otopio, a planina je zahtjevna. Imali smo rezervni plan, uz pomoć nekoliko planinara iz Velike Kladuše obići ćemo jedan slap i jezero. Put nas je odveo u Sanski most, grad na 9 rijeka. Izvan grada je prekrasan visoki slap na rijeci Blihi. Unatoč kiši i hladnoći, te skakanju s kamena na kamen u narasloj Blihi, došli smo do slapa i bili okupani morem kapljica koje je vjetar nosio na sve strane.

Usput smo obišli još jedno čudo prirode, kraško jezero Bobijaško oko, podno brda Bobija, u koje voda navire nevjerojatnom brzinom, a prema legendi oko njega noću igraju vile i vilenjaci. Zbog svoje strukture Oko ima i razna imena, kada voda navire, od izvora postaje jezero, a kada voda nestaje postaje ponornica. Neobično i lijepo.

U Prijedoru smo bili na ćevapima i polako smo se uputili na granicu i kući gdje smo stigli u večernjim satima. Naš vozač Bero nas je savjesno i odlično vozio i sretno vratio u naš Osijek.

I tako je završio naš obilazak zapadnog dijela Bosne, u organizaciji Mire Muttera, uz pomoć Mire Bahmajera, te naših domaćina i prijatelja. Hvala svima na lijepom doživljaju, druženju, na viđenju nečeg novog i neobičnog. Ovaj poučan i lijep izlet ostat će nam u sjećanju po predivnoj prirodi, promjenjivim vremenskim uvjetima kojima smo se odmah prilagodili, divnim ljudima koje smo sreli, a nadasve našoj brojnoj ekipi iz busa, 50 i nešto nas, koja je bila odgovorna i vesela. Bez vas, to ne bi bilo to. Bilo mi je super s vama i radujem se novom putovanju.

Vama pozdrav, a Petri pusa.

Blaža