HRVATSKO ZAGORJE “Gornja Stubica-Kumrovec-Klanjec”; 24.-25.03.2018.

HRVATSKO ZAGORJE
Krajevima hrvatskih predsjednika
„ Gornja Stubica – Kumrovec – Klanjec“
 

Ovo je još jedan izlet, u nizu izleta po Hrvatskom zagorju. Osmišljen kao planinarsko-turističko-edukativni obilazak Krapinsko-zagorske županije i upoznavanje sa njezinim znamenitostima.

Polazak u 03,00 sata nije mogao biti ljepši. Sitan snijeg nošen vjetrom pada nemilice. Vani je jako hladno. Osjećaj kao da krenusmo na skijanje. Na sreću u busu nas toplina baca u san, a put se čini jako kratkim.

Stigosmo u Gornju Stubicu. Uz jutarnju kavicu pozdravljamo prijatelje iz PD Stubičan koji su nam se pridružili.

Obilazimo memorijalni park Rudolfa Perešina, koji je i rođeni Stubičan. On heroj Domovinskog rata. Njegov je zrakoplov bio pogođen 2. svibnja 1995. godine u akciji Bljesak. Nakon dvije i pol godine nagađanja o njegovoj sudbini, srpska je strana njegove posmrtne ostatke izručila 4. kolovoza 1997. godine. Sahranjen je na zagrebačkom Mirogoju u Aleji hrvatskih branitelja.

Njemu je u spomen, 24. lipnja 2004.g park i otvoren. U parku se nalazi pilotova statua i konzervirani MIG-21 koji je došao iz remontnog zavoda u Velikoj Gorici.

Nakon parka, krećemo ka „Gupčevoj lipi“.  Gupčeva lipa nalazi se neposredno do mjesne crkve Sv. Jurja i jedini je živi svjedok seljačke bune iz 1573. godine. Ispod njezinih grana je prema narodnoj predaji seljački vođa Matija Gubec okupljao svoje istomišljenike i ustanike. Danas, Gupčeva lipa ima visinu od 9 m, opseg njezina debla iznosi 4,90 m, a prsni promjer 1,57 m. Starošću i dimenzijama, karakterističnim izgledom, impozantnim granama i izbojcima, lipa predstavlja prirodnu rijetkost. Lipa je značajna i kao povijesni spomenik, tako da je 1957. godine proglašena spomenikom prirode, i stavljena pod zaštitu države te je zaštićeni spomenik kulture.

U hladovini stare lipe smješten je i ugostiteljski objekt ”Klet Pod lipom”.  Originalno uređena birtija u kućici staroj preko 200 godina  je i zaštićeni spomenik kulture. Običaj je okrjepa posjetitelja u kleti sa domaćim specijalitetima (kupica i škropec).

Uz lipu i klet nalazi se i velika mjesna crkva Sv. Jurja. Nakon kraćeg predaha u kleti, obilazimo unutrašnjost crkve i krećemo pješice „Alejom lipa“ prema Spomeniku Matiji Gupcu. Uz spomenik, nalazi se i muzej Seljčkih buna koji je smješten u dvorcu Oršić. Uz jako zanimljivo i poučno vodstvo kroz muzej, vrijeme leti. Sat vremena kao je je trajao deset minuta, a mi smo se morali vratiti u 21. stoljeće.

Napuštamo Stubicu i krećemo put Klanjca. Kako se i cijeli izlet zove „Krajevima hrvatskih predsjednika“ obavezno je stajanje u Velikom Trgovišću i posjet rodnoj kući dr. Franje Tuđmana,  prvog predsjednika suverene i samostalne Republike Hrvatske. Otvorena je za javnost 1999. godine. Brzo ju obilazimo, i uz nekoliko rečenica Marija, čuvara kuće, upoznajemo se sa dijelovima života koje je dr. Franjo Tuđman proveo u njoj.

Dolazimo u Klanjec. Grad višestoljetne povijesti i kulture. Smješten na brežuljku uz dolinu rijeke Sutle kojom je nekada prolazila rimska cesta, smatra se da je Klanjec nastao kao podgrađe utvrde Cesargrad. Sam Cesargrad izvori prvi puta bilježe 1399. godine, premda je zasigurno znatno stariji, vjerojatno građen kao jedna u nizu obrambenih utvrda 12. ili 13. stoljeća. Klanjec se u povijesnim dokumentima prvi puta javlja 1463.godine, a naziv naselja uvjetovao je položaj njegova smještaja – na ulazu u klanac Zelenjak. Ovdje se najviše zadržavamo.

Obilazimo franjevački samostan s crkvom Navještenja Blažene Djevice Marije koje su dali podići Sigismund i Nikola Erdody. Crkva jedan je od prvih ranobaroknih sakralnih spomenika u Hrvatskoj, a ujedno je i mauzolej obitelji Erdody. O povijesti crkve i samostana upoznaje nas gospođa Snježana Ricijaš Horvatin iz Turističke zajednice grada Klanjca. Provela nas je crkvom, dočaravši nam vrlo živopisno povijest župne crkve, povijest franjevaca, grada Klanjca i poznatih Klanjčana te nam na kraju pokazala i znamenite sarkofage hrvatsko-ugarske velikaške obitelji Erdödy. Nalaze se u rekonstruiranom dijelu kripte smještenoj u samostanskom podrumu. Sarkofazi su od  Sigismunda i Emerika Erdodyja. Rad su bečkih majstora koji su radili za kuću Habsburgovaca i izvedeni su u stilu ranobaroknog vremena i tako restaurirani su od izuzetne umjetničke vrijednosti.

Nakon toga odlazimo u neposrednu blizinu crkve i posjećujemo galeriju i studio Antuna Augustinčića. Jedan je od naših najznačajnijih kipara i nezaobilaznih predstavnika hrvatske moderne umjetnosti. Darovao je rodnom Klanjcu vlastiti skulptorski opus nastao tijekom 50 godina stvaranja, od dvadesetih do sedamdesetih godina, koji mu je priskrbio ugled u domovini i svijetu. Radovi su fascinantni. Svaki za sebe poseban i priča svoju priču. Njegov spomenik Mir (Jahačica) nalazi se ispred zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku, Rudar u Ženevi, a Spomenik žrtava fašizma u Adis Abebi. U Hrvatskoj najpoznatija djela su mu Spomenik seljačkoj buni u Stubici, Josip Broz Tito u Kumrovcu, Tuga i Mojsije na zagrebačkom groblju Mirogoj te mnoga druga. U studiju koji se nalazi nedaleko galerije su izloženi i originali, kalupi za odljeve… Impresijama nema kraja, ali mi moramo dalje po planu.

U Klanjcu imamo i hodačku turu od cca 2 sata. Ovdje se nalazimo sa prijateljima iz PD Cesargrad i krećemo u hodnju. Obilazimo kružnu stazu na kojoj se nalaze kapelice Sv. Florijana i Sv. Filipa i Jakova.

Kapelica Sv. Florijana prvi put se spominje 1690. g., dok je sadašnja izgrađena 1742. godine. Ta je kapela zavjetna kapela Klanjčana koji svetog Florijana slave kao svog zaštitnika. Kalvarija na brijegu pored kapelice potječe iz 1933. godine u kojoj se slavila 1900 godišnjica Isusove smrti. Podigli su ju mještani dobrovoljnim prilozima. Kapelica Sv. Filipa i Jakova u Letovčanu Novodvorskom prvi se puta spominje 1802. godine, a obje se nalaze u prekrasnom prirodnom okružju i do njih se dolazi cesticama na kojima gotovo svako raskrižje ima svoje drveno raspelo i koje prolaze kroz zaseoke s tradicionalnim, danas rijetkim zagorskim kućama.

Malo po malo i vrijeme nas skoro pregazilo, a mi još imamo puno toga za vidjeti. Krećemo u Kumrovec. Ostalo je taman vremena da obiđemo i muzej Staro selo u Kumrovcu koje se nalazi odmah uz naš hostel.

Muzej je nastao oko rodne kuće Josipa Broza Tita, te nas je muzejskim postavima podsjećao na obrte i običaje Hrvatskog zagorja iz vremena Titovog djetinjstva. Razgledali smo alatke lončara, kovača, tkalje, kolara i bačvara, poigrali se djećjim drvenim igračkama i prisjetiti se priča svojih djedova i baka o tome kako se nekada živjelo. Šećući kroz prostor sela, osjećaji se stapaju u nezaboravan doživljaj ovog jedinstvenog i autentičnog muzeja na otvorenom.

Dan je ipak bio naporan, pa nas u hostelu čeka zaslužena večera. Dogovaramo plan i polazak u nedjelju koja je posvećena planinarskom dijelu izleta. Napokon opuštanje uz glazbu. Zahvaljujući nekoliko talentiranih DJ-a, atmosfera je fantastična i plesni podij je pun.

Nedjelja, u 08,30 sati krećemo u Klanjec. Nalazimo se sa Damirom iz PD Cesargrad. Krećemo u obilazak Cesarske gore. Podijelili smo se u dvije grupe. Jedna ide cestom do PD Cesargrad, a druga malo dužim putem preko vrha Japica isto do planinarskog doma. Japica (509 m) je najviši i zapravo jedini vrh Cesargradske gore. Na samome vrhu stoji telekomunikacijski stup. Zanimljivo je da do samoga vrha s druge strane sežu seoske kuće, danas nažalost zapuštene. Cesargradska je gora površinom najmanja hrvatska gora ali ipak ima sve što treba da bi bila izletnički i planinarski privlačna: stari grad Cesargrad, planinarski dom, vidikovce…

Dolaskom u planinarski dom opet se spajamo u jednu cjelinu. Zadržavamo se neko vrijeme koje koristimo za penjanje na Cesargrad i poglede sa vidikovaca i ljuljanje na xxl ljuljački.  Sam dom i okolica je jako lijepo uređena.

Iz planinarskog doma krećemo prema spomeniku hrvatskoj himni “Lijepa naša domovino“ koji se nalazi u dolini Zelenjak. To nam je zadnje odredište. Dolina Zelenjak, tj. dio klanca koji se proteže između rijeke Sutle i grebena Risvičke i Cesargradske gore, površine oko 50 ha, od 1949. g. zaštićena je kao prirodna rijetkost, a od 1961. g. kao rezervat prirodnog predjela – park šuma i memorijalni spomenik prirode, a od 2011. godine prekategorizirano u značajni krajobraz. Također je specifična i po tome što se na tom mjestu sjedinjuju tri vrste klime, a to su: kontinentalna, mediteranska i planinska.

Spomenik hrvatskoj himni, podigla je 24. studenoga 1935., povodom 100. godišnjice objave pjesme „Horvatska domovina“, Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“ i to u čast njenom autoru Antunu Mihanoviću. Svečanosti otkrivanja spomenika unatoč vremenskim nepogodama prisustvovalo je preko 20 000 ljudi. Pjesmu je Antun Mihanović, prema nekim predajama napisao očaran ljepotom Zelenjaka, objavljena je 14. ožujka 1835. godine u desetom broju prvog hrvatskog književnog i kulturnog lista Danica.

Stigavši ispred spomenika pjevamo himnu iz sveg glasa i srca. Zadržavamo se neko vrijeme slikamo te autobusom vraćamo u hostel na ručak.

Našem je izletu došao kraj. Veseli i puni dojmova krećemo u Osijek. Sretno stižemo i krećemo u nove radne pobjede!!!

Zahvaljujem se ekipi na povjerenju i pruženoj potpori koju su mi dali.

Robert Gergurec