Hrvatsko zagorje: „Ivanščica, Belecgrad i Marija Bistrica”; 25.-26.06.2022.

Nastavak višegodišnjeg ciklusa izleta po Hrvatskom zagorju. Osmišljeni su kao planinarsko – turističko – edukativni izleti sa upoznavanjem znamenitosti svih zagorskih županija. Ovo je dio Krapinsko-zagorske županije, odnosno njezin jugozapadni dio sa gradom i okolicom Marije Bistrice.

Polazak u 04,30 sati sa uobičajenog mjesta. Put prolazi uobičajeno. Red smijeha, papice i traženja wc-a.

Oko 8,00 sati dolazimo u mjesto Belec, a u 8,15 smo kod planinarske kuće Belecgrad, koja je  polazišna točka našeg planinarskog dijela izleta. Cilj nam je vrh Ivanščice i Belečka obilaznica.

Dočekao nas je domaćin Stjepan i poželio nam dobrodošlicu. Krećemo u 09,00 sati. Po planu imamo oko 7 sati planinarenja. Kako je početak staze strm i dužine oko cca dva sata, tempo nam je lagan i prilagođen skupini. Od jutra je dan pokazao što nas čeka. Voda je bila nešto najdragocjenije što smo nosili. Nakon tri sata stižemo na vrh. Pogled u krug od 360°  je stvarno očaravajući.

Evo vrhova koji se mogu vidjeti sa vidikovca. Za ne povjerovati.

           Ime vrha                                   visina (m)                             udaljenost (km)                       smjer (st.)

Drugi dio staze tj. povratak je preko vrhova Hanjžica i Belige pa čovjek pomisli da uživanju nema kraja, kad ono Babin zub i ponovo pogled iz snova. Stari grad Belecgrad ispričao nam je svoju priču još od XV stoljeća i pružio nam utočište na pola sata. Da se okrijepimo, gricnemo i zamislimo kako je ovdje nekad bilo. Spuštanjem u planinarsku kuću osjećamo se umorno ali sretno. Domaćica Barica spremila je fini paprikaš koji je dao zadnji „touch“ da stavimo točku na kraju. Druženje uz glazbu kao na filmu.

Drugi dan je planiran hodočasnički put od crkve sv. Marije Snježne u mjestu Belec pa do Marije Bistrice. Uspjeli  smo dogovoriti obilazak crkve. Napisao sam u objavi da je jedna je od najljepših primjera barokne umjetnosti u sjevernoj Hrvatskoj i vjerujte mi, nešto ljepše nisam dugo vidio. Ostaneš zatečen i nijem. Prekrasno. Krećemo u 7,00 sati i planiramo doći na misu u 11,00 sati u Mariju Bistricu. Putem kojim smo prolazili, mještani nam po selima nude okrijepu, jelo i lijepu riječ. Čak bi neki i da ostanemo kod njih…  Zagorje, ne treba se ništa reći. Put je dug, dan topao i osjetiš poniznost i sreću što ga prelaziš ali uzima danak i u  Mariju Bistricu dolazimo oko 12,30 sati. Ipak je to malo više od 18-ak kilometara. Molitva i okrijepa je ono što nam je trebalo. U 14,30 imamo dogovoren ručak u vili Vladimir. Svima svega…

U 16,00 sati planiran je povratak u Osijek i prije polaska padne dogovor „pa da stanemo u Kalnik“  i još jednom bacimo pogled na krajolik. Naravno, neprociienjivo. Kad smo napokon krenuli kući puni dojmova i dogovora za slijedeće izlete izrodi se još jedna putna ideja i to da posjetimo pustaru Višnjica. Naravno da stajem i uživamo u zalasku sunca naše prelijepe Podravine.

Umorni i željni kreveta u Osijek dolazimo oko 23,00 sata. Naravno, sve što je lijepo kratko traje tako je i ovaj vikend proletio, a mi se moramo vratiti u stvarnost i krenuti u nove radne pobjede.

Nisam puno pisao niti opisivao izlet jer će slike sve reći.

Zahvaljujem se ekipi na povjerenju i pruženoj potpori koju ste mi dali. Bili ste mi zvijezda vodilja. „Markirali smo novi put“ do Marije Bistrice. Također, hvala Miri (boss) na savjetima i hvala Kristijanu, Miroslavu i Saši na pomoći pri vođenju grupa.

                                                                                                    Vaš vodič: Robert Gergurec