Istra, Ćićarija, Hum, staza sedam slapova 7-9.10.2016

ISTRA, ĆIĆARIJA, HUM
STAZA SEDAM SLAPOVA 7-9.10.2016.

Sažeti jedan odličan planinarski izlet u nekoliko rečenica, postaje gotovo nemoguća misija. Naš pohod u Istru sigurno zaslužuje puno više!!!

Odlično organiziran izlet planinara HPD „Bršljan-Jankovac“ počinje sastajanjem dobro znane ekipe i moje malenkosti na parkingu ispred jednog trgovačkog centra u Osijeku u dobro doba (ponoć). Ekipa je vesela (kao i uvijek) od samog početka druženja, te sa puno entuzijazma krećemo prema Istri… U ranim jutarnjim satima dočekuju nas članovi P.D. Planik iz Buzeta svojom dobrodošlicom uz neizostavne tople napitke, te preslatke kolačiće kako bi smo dobili malo više energije, uz to našlo se i nešto žestice tek toliko da dobijemo vjetar u leđa…

            Krenuli smo stazom doline rijeke Mirne i polako i sigurno osvojili smo njenih sedam slapova. Staza je „lagana“ pa nam to nije predstavljalo „nikakav“ problem iako smo se velikim dijelom držali za užad, a malo i zubima za zrak, no to nije nikakav problem budući da smo jako entuzijastični, a uz izvrsnog vodiča ništa i nije bilo teško… Kanjon rijeke Mirne oduševio nas je svojom strukturom i ljepotom šume iako su slapovi zbog vremenskih neprilika poprilično isušeni. Odmarali smo se u Kotlima, te smo punili baterije iz ranca i pokojim pivcem, te smo krenuli dalje put Buzeta.

            U Buzetu puni dojmova i lagano umorni večerali smo fini gulaš sa fužima, te smo krenuli na vidikovac Buzeta. Na vidikovcu je bilo prekrasno, pogledi su neponovljivi, nebo se crvenilo kao da najavljuje kišu, ali mi se nismo dali… išli smo dalje put tajanstvenog Roča i najmanjeg hrvatskog grada Huma. Sve je odisalo nekakvom mistikom i tišinom, pa smo se i mi aklimatizirali i postali tihi, da ne narušimo mir ovog slikovitog gradića. Put se tu završio za taj dan, a mi sretni i ispunjeni nekim novim saznanjima i horizontima krećemo put Rijeke u naš „Youth Hostel“ gdje su nas dočekale  ljubazne recepcionarke misleći da smo „karataši“ jer je Slavonija „ravna“. Naš organizator je ostao neumoljiv i inzistirao je na ranom buđenju, pa smo silom prilika pošli na spavanje, što nama iskreno rečeno teško ide…

            Jutro, kava, doručak tj. „tko šta ima“ pa smo krenuli put „Poklona“ na kojima su nas dočekali izvrsni vodiči i domaćini, pa okrijepljeni i puni elana krenuli smo: dio nas „lakšom“, a dio njih „težom“ stazom. Jedan dio obilazi poučnu stazu i poslije kratkog odmora krenuli smo na vrh „Vojak“ na 1396 m/n, a drugi dio grupe otišao je put velikog i malog „Planika“. Osobno sam se odlučila za lakši dio, jer me privukao vrh Učke. Staze su moram naglasiti, divne, šuma je na mjestima gotovo kao i „naša“  Slavonska, sa malim ali prepoznatljivim razlikama. Uspon je bio srednje zahtjevan, a s obzirom na to da smo mi neumoljiva ekipa uvijek idemo, „kud’ nas noge nose“. Zastajali smo samo povremeno  da smirimo ritam disanja i uslikamo panorame  Rijeke i Kvarnera i okolnih otoka. Mala ali snažna ekipa, relativno je lako išla put vrha Učke i na njegov najviši vrh Vojak. Ovdje smo ostali bez daha i priznajemo da nas je planina osvojila bez rezerve i ostataka. Vidici su neprocjenjivi, a osjećaj adrenalina zbog ishodane staze je bio ogroman. Moram napomenuti da je ovo bio moj prvi ozbiljniji projekt u planinama, no ne i zadnji zasigurno, tada je zrak postajao sve oštriji i hladniji, te smo se ubrzanim korakom spuštali niz planinu, da nas ne uhvati kiša. Nakon toga smo se grijali u planinarskom domu „Poklon“ gdje su nas opet dočekali ljubazni domaćini, no vrijeme nas je tjeralo dalje, te iako smo imali želju ostati u ambijentu tako lijepog mjesta, nakon ovakve avanture sjeli smo opet u autobus i krenuli smo put Rijeke i našeg hostela gdje smo se pripremali za večeru u restoranu, nakon toga slijedilo je iznenađenje,  dobili smo gratis malo svirke romskog benda, te našem veselju tada nije bilo kraja, pjesme su se naručivale po željama, a dečki su svirali sve što smo poželjeli, ali kratko je trajalo, morali smo dalje…krenuli smo u obilazak svjetionika, lukobrana i obilazili smo stari dio Rijeke, te smo se poprilično umorni vratili u naše prenoćište.

Dan poslije krenuli smo u obilazak Opatije, jer smo naravno  i u razgledavanju punili baterije. Jutro je počelo uobičajeno uz kavu i doručak „daj šta daš“ odmorni i spremni krenuli smo u Opatiju koja nas je dočekala svojom ljepotom i raskoši, hodamo „na noge lagane“ put Ičića, te smo zastali na kavi i kolačima, dok su neki čak pokvasili noge u moru. Uživajući u suncu i moru koje nam pruža šetalište Lungo mare nastavili smo putem Lovrana, te smo obilazili veličanstvene ulice i uličice, uz odličnu ekipu krenuli smo dalje put „Platka“ gdje su nas dočekali domaćini sa izvrsnim gulašem od divljači, domaćim delicijama, a atmosferu za dobro raspoloženje pojačao je organizator svojim pošalicama i koreografijama „da umreš od smijeha“, te smo se sretni i ispunjeni ukrcali u bus i krenuli smo put Slavonije.

Moram reći, kad bi čovjek poželio ljepše druženje pomiješano sa finom tjelesnom aktivnošću, to bi zasigurno trebao biti jedan od ovakvih izleta, ovim putem želim se zahvaliti i našem organizatoru i animatoru Miri Mutteru na ovako prekrasnom vikendu, zahvaljujemo se i planinarima grada Rijeke i Buzeta, kao i planinarima iz stanice vodiča Rijeka, hvala i svim dragim ljudima iz HPD „Bršljan-Jankovac“ što su nas prihvatili kao svoje i učinili ovaj vikend jednim od najljepših provedenih vikenda, uz želju i veliku volju za ponovnim druženjem sa svima Vama, uz srdačne pozdrave Ljerka Vujnović.