Jankovac-Dani puni ljepote; 13.05.2023.

Jutro je. Mogućnosti za kišu ne mogu pokvariti unutarnje uzbuđenje koje polako raste. Znam kamo idem. Idem otvoriti oči svoje duše i ponovno progledati. Čekaju me još jednom Papuk i Jankovac. Vrijeme je da svoje dosadašnje samotno, ali ne i usamljeno hodanje zamijenim grupnim doživljajem. Ponovno sam se pridružila Bršljanu i priključila se ovogodišnjem Jubilarnom jankovačkom planinarskom putu.

Okupljaju se izletnici, predsjednik govori o stazama koje ćemo prolaziti te predstavlja vodiče. Nalazimo se u Humljanima, gdje ćemo odrediti svoju sudbinu i odabrati stazu kojom ćemo hodati do našeg odredišta, Jankovca. Tri su staze na pladnju, a mi biramo ići srednjim putem. Srednji put uvijek donosi najveći balans u život. Tako je bilo i ovaj put, zaista nismo pogriješili sa stazom greben Sokoline.

Ovu stazu još nisam prohodala, ali čim sam ušla u šumu, osjetila sam živost svakog drveta koji me okružuje, lakoću zraka i mistično raspoloženje magle. Ušli smo u neku drugu dimenziju zelenila, mira, neprestanog unutarnjeg divljenja. Na svakom petom koraku netko je iz okruženja viknuo: ”Pogledaj kako je prekrasno, pogledaj kako je divno!”. Tako je i bilo!

Ovaj se osjećaj protezao do samog Jankovca, u divnom društvu ljudi s kojima sam podijelila ljepotu unutarnjeg i vanjskog svijeta.

Kako se lijepo kretati među ljudima koji vide malo dublja otajstva prirode.

Uronjena u energiju prirode i puna vraćam se kući. Još jednom sam povukla njezinu inspiraciju.

Marija Šimunek