Karlovačko Pokuplje; 13.-14.04.2019.

Karlovačko Pokuplje 13.-14. travanj 2019.

Iako je prošlo gotovo 24 sata od ovog proteklog izleta, iako sam danas napravio već sve ono što „moram“, još uvijek sam pod dojmom tog stvarno neobičnog turističko – planinarskog događaja. Ono što me najviše dojmilo su planinarke i planinari našeg društva koji imaju fantastičan smisao za šalu i zezanje u svim trenucima. Ni na trenutke dosadna kiša, ni hladno vrijeme, ni oprema koja se morala nositi od autobusa do planinarskog doma i nazad ni ne baš impresivan smještaj u domu nisu uništili sjajan smisao za humor i zezanje svih sudionika izleta.

Počelo je vožnjom u 6.00 sati sa standardne lokacije iza Interspara sve do Brođana, malog mjesta iza Karlovca. Vožnja Žitnom lađom u trajanju od 90 minuta je protekla vrlo brzo, iako bi bilo i brže da je bilo sunčano. Ovako smo se malo izvana smrznuli, no domaćin se potrudio zagrijati nas s nekoliko vrsta energetskih napitaka (tako su meni rekli) iako sam bio sumnjičav da je to u pitanju jer se točilo u malim čašicama. Uglavnom, da je sve to trajalo malo duže, mislim da bi na kraju završilo i tulumom, jer je čak i ples započeo u jednom trenutku.

Nakon vožnje, posjet akvariju slatkovodne ribe. Reći ću samo da, ako ga niste posjetili, obavezno si to stavite u kalendar posjeta. Vrijedi svakog trenutka provedenog tamo. Iskreno, nisam ni znao što sve može plivati po tim mutnim riječnim vodama kad se kupaš na Kopiki….

Brzinski ručak u restoranu (na moju nesreću, nije bio obećani pomfri nego mlinci, što me koštalo dodatnih 14,99 kn za čips), pa pravac Duga Resa i uspon do planinarskog doma Vinice. Iako su neki imali osjećaj da je uspon od parkirališta do planinarskog doma barem jedno 20 km udaljen i na 2960 metara nadmorske visine, radilo se samo o udaljenosti od 2150 metara i dobivanju nadmorske visine od 156 metara 😊. Smještaj u domu..po principu tko gdje stane..pa onda večernje druženje do kasno u noć (čitaj: 21 sat).

Nedjeljno jutro ustajanje kad tko stigne (to znači da lupanje i šuškanje počinje već od pola 6). Marija je pripremila slavonski doručak po principu švedskog stola, a ona je na taj stol počela stizati ogromna količina hrane svakog pojedinog sudionika..pa ajd ti sad ostani gladan.

U 10 sati polazak na tradicionalnu rutu Vinice – Martinščak. Naša najbrojnija skupina od 29 planinarki i planinara je prehodala cijelu stazu, dok je jedan manji dio šetao oko doma ili išao s nama jedno vrijeme pa se vratili do doma. Pri tome su neke planinarke imale prigodu malo vidjeti kako je to biti vodič..i odlično su to napravile..iako mi nije jasno zašto su rekle da ne bi više 😊

Povratkom do doma po završetku hodnje, ručak..pa polazak prema autobusu. Inače, svašta sam do sada doživio. Čak sam na trenutak i povjerovao da je uspio u tih 24 sata ofarbati autobus u drugu boju (crvenu)..al da netko uspije i skratiti autobus za 2 metra i izbaciti jednu osovinu…to se stvarno već zove pothvat. Damire, svaka čast 😊

I..stigli u Osijek u 21.30 sati. Zanimljivo, poučno, puno zezanja i smijeha, lijepo druženje. Dvije planinarke (Sanja i Lidija) su ovim izletom osvojile srebrnu i brončanu značku HPO na čemu im iskreno čestitamo.

Za kraj, zahvala domaćinima na pruženom gostoprimstvu i nesebičnoj pomoći.

Hvala Mariji Bokun na organizaciji izleta i pomoći u pisanju ovog izvješća.

U nastavku..fotografije  raznih autora prikupljene iz svih mogućih izvora.

Ivan Lončarić