Konjuh-Tuzla; 30.-31.03.2019.
Izlet Tuzla – Konjuh 30.-31.3.2019
Odluka i dogovor za ovaj dvodnevni izlet je krenula još 2018. godine. Naši prijatelji iz PD ‘Konjuh’ Tuzla već nas duže vrijeme pozivaju da ih posjetimo i uživamo zajedno sa njima u ljepotama Javorja i planine Konjuh. Zahvaljujući Stevi Cembaeru – Stivu izlet je dogovoren za kraj mjeseca ožujka ove godine.
Krećemo u ranim jutarnjim satima sa našeg starog polazišta. Bus sa 32 planinara kreće preko Orašja do Živinica. Tamo nas čekaju domaćini gdje se u slastičarnici Lokum, okrepljujemo kavicom i kolačima. Nastavljamo prema planinarskom domu Javorje (1002 m n/v) gdje se smještamo u sobe spomenutog doma. Nažalost ne ide nas više, premda je interesa bilo, pošto smo ograničeni smještajnim kapacitetom doma. Uzimamo planinarsku opremu i krećemo na najviši vrha lokaliteta Javorje, a to je kota Bandijera (1209 m n/v). Ovdje se razdvajamo u dvije grupe. Jedna se vraća do doma, dok druga pravi veću kružnu turu koja završava isto kod doma. Prekrasan dan za hodanje uz naše domaćine Stiva, Aidu, Mirsada…
U domu nas čeka zasluženi obrok Begova čorba. Odmah se potom montira razglas i glazba je počela. Uz našeg već nadaleko čuvenog DJ Milijana, koji se trudio da zadovolji svačiji ukus, plesalo se i pjevalo do kasno u noć. Došli su nam prijatelji iz Sarajeva da sa nama uživaju u dobrom društvu. Hamdo, Zihreta i Fuad koji nikako ne propuštaju ovakve susrete. Ziki je proslavila i rođendan pa nas je počastila sa dvije prekrasne torte. Brzo su nestale.
Sutra malo duže spavanje, obilan doručak, pakiranje i spust do busa. Od stećaka, gdje je bus bio parkiran većina kreće stazom do Stupara. Stiv nas tako spušta sa 1000 na 350 metara. Lijepa šetnjica kroz kupine, borove, jele bukve i javore, a bilo je tu potoka i riječica. Nakon 2 sata i 30 minuta dolazimo do našeg busa.
Krećemo put Tuzle. Zbog izmjene režima prometa u gradu, malo smo duže morali do parkinga, ali bolje smo upoznali Tuzlu u panoramskoj vožnji. U Tuzli nam se još pridružuju Spomenka i Milena članice PD ‘Konjuha’ i krećemo u upoznavanje Tuzle ovaj puta pješke. Na kraju hodanja uz slana jezera dolazimo u restoran Sezam gdje se ne mogu propustiti poznati tuzlanski ćevapi. Pozdravljamo se sa prijateljima, zahvaljujemo na gostoprimstvu i krećemo put Osijeka.
Mislim da će se svi učesnici složiti da je izlet bio sadržajan i da je protekao i najboljem redu. U velikoj mjeri za to je zaslužno lijepo vrijeme, ali bez pravog društva ne bi to bilo dovoljno.
Na kraju zahvaljujem svima. Domaćinima, učesnicima, vozaču Šimetu koji su jako zaslužni da organizatori budu zadovoljni i motivirani da i dalje nastave u istom tonu. Posebne pohvale Sanji, Tihomiri i Vlatki na osvojenom prvom tisućnjaku, i iskreno se nadam da će ih biti još puno, pa i daleko viših.
Sve vas puno vole i pozdravljaju vaši organizatori.
Miro & Miroslav
Foto: Ankica Ursić Molnar & Milijan Žulj
