Nepoznati horizonti za dušu i srce članova HPD-a „Bršljan-Jankovac“; 09.-10.07.2016.
Nepoznati horizonti za dušu i srce članova PD-a „Bršljan-Jankovac“
Za ovaj je izlet uvijek zanimanje planinara veće jel sama činjenica da se ide u „nepoznato“ dodatno uzburka naše planinarske misli. Nije bilo navedeno odredište. Na to smo već naviknuli kada se radi o „Izletu u nepoznato“. Neki su možda slutili gdje bismo mogli ići, ali većina nas nije mogla niti pretpostaviti na koji ćemo način sve to doživjeti.
Ranim jutrom krenuli smo u našu nepoznatu avanturu. U autobusu je bilo i zadnje mjesto popunjeno. Vesela i razdragana atmosfera osjetila se do samoga cilja. Nakon jedne kraće pauze stižemo u sjeverozapadni dio Bosne i Hercegovine. Kozarac – gradić podno jugozapadnog podnožja planine Kozare. Tamo nas dočekuje ljupka dama toplog srca i široke duše, gospođa Indira, predsjednica planinarskog društva „Mrakovica“ iz Kozarca. Svojom vedrinom i poletnošću uljepšala nam je dobrodošlicu. Osjetili smo da ovi srdačni ljudi vole ovaj kraj u kojemu žive, svoju „čaršiju“ u kojoj je bilo svega i ljubavi i mržnje, radosti i tuge, i sreće i bola. Po izlasku iz autobusa svima upada u oko neobičan spomenik. Ulazimo u središte spomenika ispisano brojnim imenima kojih više nema. Kako bi bilo dobro da bar na tren mogu zaboraviti komadiće prošlosti koji su ostavili ružne ožiljke na njihovoj ljepoti. Shvatili smo da je Kozarac nekad spaljen i porušen danas simbol obnove i povratka koji se voljom njegovih mještana iz ljubavi uzdigao iz pepela.
Nakon kavice u kafiću u samom središtu Kozarca upoznajemo stručnog i zanimljivog vodiča, profesora Amera koji nam vrlo stručno pripovijeda o povijesti i kulturnim znamenitostima ovoga gradića. Zadržavamo se u restoranu „Stara bašta“ gdje se fotografiramo stopljeni s najljepšim cvijećem. Nastavljamo obilazak Kozarca. Obilazimo kulu staru gotovo tristotinjak godina kojoj su iznutra srušeni katovi a s vanjske se strane sporadično nadziru ostaci starih zidova. Potom obilazimo prostor na kojemu je nekad bila stara džamija te posjećujemo Kalatsku džamiju iz 18. stoljeća. Budući da je dan bio izrazito vruć jedva smo dočekali okrepljenje u Vodenom parku Kozarac. Osim što smo se rashladili u nama se probudio neki dječji svijet. Plivali smo, skakali, gurali se, gnjurili, sunčali i spuštali niz tobogane u svim pozama. Neki su se družili pod suncobranom ispijajući kavicu i razne osvježavajuće napitke. U dobrom društvu vrijeme brzo proleti pa je tako već otkucalo 16.00 sati kada smo autobusom krenuli prema našem planinarskom domu. Budući da autobus nije mogao doći do doma krenuli smo pješke. Neki su imali sreće što su se povezli traktorom i uštedili dragocjene kapi svoga znoja. Nakon zajedničke večere uslijedila je veselica kojom su nas iznenadili naši domaćini. Uz ples, zabavu i druženje ugodno je proletilo veče a onda smo morali malo i usnuti kako bi skupili snage za sutrašnji pohod.
Osvanulo je nedjeljno jutro. Nakon doručka spremamo stvari i krećemo prema autobusu. Danas je na programu obilazak Nacionalnog parka „Kozara“. Nisam nikada bila na Kozari stoga je moja znatiželja bila još veća. Autobus nas je prevezao do platoa na Mrakovici koji je bio polazna točka ove hodačke dionice. Tu su nas dočekali naši srdačni domaćini koji su nam uveličali naš pohod. Za vođenje planinarskim putevima pobrinuo se naš simpatični vodič Mirsad koji je ovjekovječio naš posjet brojnim fotografijama. I krenuli smo. Nizom betonskih stepenica dolazimo do spomenika na Mrakovici. Ogromni se cementni toranj ocrtavao na kozaračkom nebu poput nekog sveprisutnog čuvara šume. Tik uz impozantni spomenik, do kojeg vode jednako impozantne stepenice, nalazi se i memorijalni zid u koji je uklesano gotovo deset tisuća imena stradalih. Ovjekovječili smo jednu obiteljsku fotografiju s našim čuvarom koji je ovoga puta imao zadatak čuvati nas planinare. Kao znak pažnje poklonili smo mu jedno „Kozaračko kolo“ koje smo otplesali i zapjevali u sjećanje na neke prošle dane. Nakon bezbroj fotografija krećemo stazom kroz crnogoričnu šumu. Pješačenje je najbolji način da upoznate ljepote koje je priroda podarila Nacionalnom parku Kozara. Kozara je planina dinamičnog reljefa čiji vrhovi ne prelaze 1000 metara nadmorske visine. Izraženi vrhovi, grebeni, gusti kompleksi listopadnih i četinarskih šuma, brojni izvori i potoci te slikoviti pejzaži učinili su nam ovaj izlet nezaboravnim iskustvom. Ljepota Kozare nas je očarala. Lijepa je i veličanstvena. Nema ljubitelja prirode, koji se tišinom zahvalnosti neće pokloniti pred čarima ove samozatajne planine. Izazovna, prekrasna, zastrašuje oduševljenjem, traži poštovanje, izniman domaćin onima koji ju cijene, prostor nezaboravnih iskustva i fascinirajućih pogleda, Kozara je vila koja nudi svoje vrhove na izazov i poštovanje čovjeku. Nakon duže pauze na usputnom odmorištu krećemo u osvajanje jednog od nekolicine impozantnih vrhova. Osvojili smo jedan od poznatijih kozaračkih vrhova „Kozarački kamen“ visok 658 m. Pogled je neprocjenjiv. S njega se vide Bosanska Gradiška, Prijedor, Bosanska Dubica i okolica. Napunjeni nekom posebnom energijom brzo silazimo i nakon kratke pauze spuštamo se u Kozarac. Upili smo dio ljepota koje nam je podarila ova lijepa planina. Pomalo iscrpljeni dolazimo na zajednički objed koji su nam priredili dragi domaćini. Nakon objeda se polako rastajemo i ispunjeni najljepšim dojmovima napuštamo ovaj kozarački kraj koji je u naše pretince sjećanja spremio svoje najljepše strane. Na putu do naših domova glasno se orila pjesma.
Što reći? Dvodnevni izlet je za nas bio jedno novo iskustvo ispunjeno najljepšim dojmovima. Upoznali smo neke nove horizonte, neke nove drage ljude koji će ispuniti djeliće našega srca. Na licima sudionika vidjelo se iskreno zadovoljstvo i sreća. Hvala domaćinima iz PD „Mrakovica“ na svemu što su učinili za nas. Hvala vodiču i organizatoru izleta, našem predsjedniku Miri Mutteru na organizaciji izleta i brizi o sudionicima izleta. Vama svima puno toplih pozdrava do nekog novog druženja i upoznavanja novih horizonata.
Valentina Bušić
