Iz povijesti društva

Kako je Planinarsko društvo Jankovac dobilo ime/naziv

Kamilo Fringer rodio se u Daruvaru 1893. godine, ali od 1903. godine živi u Osijeku. Klasičnu gimnaziju završio je 1911. godine u Osijeku, a studij pravnih znanosti upisao 1912. godine u Zagrebu. Sam studij i završetak studija omeo je 1. svjetski rat. Mobiliziran ratovao je na srpskom, turskom i ruskom ratištu.

Po povratku kući (kao da mu nije bilo dosta rata) odlazi kao dragovoljac na talijansko ratište.
Za ovaj dio njegovog života na tom ratištu je zahvaljujući jednom Slovencu, časniku, upoznao je i zavolio planinarenje.
Napokon postaje doktor pravnih znanosti 1921. godine, a 1924. otvara odvjetnički ured u Osijeku.
Očigledno je zaključio da je došao trenutak da drage uspomene i iskustva iz planina i planinarstva prenese i posije u Osijeku koji je smatrao svojim rodnim gradom.

Tako 1925. godine okuplja grupicu istomišljenika i osniva planinarsko društvo u Osijeku. U skladu sa tadašnjim propisima, u Zagrebu je djelovalo registrirano Hrvatsko planinarsko društvo, a po Hrvatskoj su djelovale Podružnice toga društva.

Danas kada znamo da je prije Jankovca u Osijeku djelovalo i Planinsko družtvo Bršljan osnovano 1895., a trag o aktivnostima gubi se već 1898. godine, postavlja se pitanje zašto novo društvo nije preuzelo ime prvog društva.

U dnevnim novinama „Obzor“ koje su izlazile u Zagrebu u broju 293,2 iz 1925. godine kratka vijest:

NOVA PODRUŽNICA HRVATSKOG PLANINARSKOG DRUŠTVA osnovana je 10. listopada u Osijeku. Predsjednik je dr. Kamilo Firinger, tajnik Dragutin Malivuk, blagajnik Stjepan Zwingl, odbornici: Nada Bosutić i Slavko Diklić. Nadzorni odbor: I. Laslović, Zdenko Novak i Ivo Flod.

O tome doajen osječkoga i slavonskoga planinarstva dr. Kamilo Firinger piše u članku „Preko pola stoljeća planinarstva u Slavoniji“ („Naše planine“ 4 – 5/1951., 100,101) slijedeće:

Kako i zašto je ovo prvo osječko planinarsko društvo prestalo djelovati ne vele nam do sada poznati izvori, a kada je iza četvrt stoljeća, dne 19. X. 1925. u Osijeku osnovano drugo planinarsko društvo, podružnica Hrvatskog planinarskog društva „Jankovac“, iako je nekoliko članova prvog društva bilo još na životu, nisu oni više za planinarstvo imali nikakvog interesa. Nisu dapače ni spominjali, da je u Osijeku postojalo planinarsko društvo i da su mu oni bili osnivači. To se saznalo tek sada iz pronađenih spisa.

Da je bilo nedoumica i različitih prijedloga u vezi imena Podružnice vidimo iz original zapisnika „sjednice održane 11. prosinca 1925. godine“ kojoj su prisustvovali – Dr Firinger, Malivuk, Bosutić, Laslović, Flod i Diklić. Pod točkom II. Zapisnika piše (citirano):

Tajnik Malivuk saopćuje da je potpredsjednik središnjice društva Pasarić savjetovao da naša podružnica primi ime „Jankovac“, jer je Osijek i onako vezan sa tradicijom imena Jankovac. Predsjednik Dr Firinger predlaže da se kao ime prihvati „Papuk“, koji se prijedlog ne prihvaća, već se usvaja prijedlog Nade Bosutić, koja je već i prije predlagala za podružnicu ime „Jankovac.

Citirani zapisnik je vodila i potpisala Nada Bosutić, zajedno s dr. Firingerom, pa se može shvatiti zašto je baš takvo oblikovanje, sadržaj i formulacija teksta.

U prigodi otvaranja, nakon požara obnovljenog planinarskog doma na Jankovcu 23. srpnja 1988. godine, Miroslav Matošević se prisjeća i piše (citirani tekst u arhivi društva):

Godinu dana nakon osnutka Podružnice Hrvatskog planinarskog društva „Jankovac“ u Osijeku 1925. godine, ova je Podružnica priredila svoj prvi izlet na Jankovac i tom prilikom je Rudolf Kiraly; član te Podružnice uočio ljepote Jankovačke kotline s 2 jezera, vodopadom Skakavac, veliku špilju s jakim izvorom, špilju s grobnicom vlastelina Josipa Jankovića iz Voćina i špiljom hajduka Maksima Bojanića, sinula mu je zamisao da bi ovdje trebalo sagraditi planinarski dom kao uporište za planinarske pohode u svim pravcima. Mjesto je odgovaralo zamisli obzirom na položaj ispod najvišeg vrha Papuka u središtu planine sa stazama uzduž grebena od istoka prema zapadu i stazama preko grebena prijeko iz Podravine u Požešku dolinu.

Kada je nakon nekoliko godina, zaslugom u prvom redu Kiralya, izgradio Planinarski dom na Jankovcu, nikada više nije došlo na red preispitivanje da li je donesena prava odluka kod izbora imena društva.

Godine 1993. Josip Muha, čovjek koji je 1971. godine istupio iz „Jankovca“ i formirao tada novo Planinarsko društvo „Zanatlija“ vratio se u „Jankovac“, i temeljem njegovog zagovora, „Jankovac“ je donio odluku da u znak očuvanja imena prvog planinarskog društva u Osijeku i Slavoniji uz ime „Jankovac“ doda i „Bršljan“ tako da od tada društvo djeluje pod imenom „Bršljan-Jankovac“.

Bilo je u međuvremenu okolnosti iz okruženja koje su utjecale na ime društva. Kronologija nam kazuje slijedeće:

• Bršljan (1895.) – HPD u Zagrebu postoji 20 godina, osnivači „Bršljana znaju za njega ali prave samostalno društvo koje treba širiti svoju mrežu podružnica po konkraljevini Slavoniji, (Firinger se rodio 1893. g.)
• Jankovac (1925.) – osniva se 30 godina docnije, Podružnica je HPD-a, pri izboru imena; Bršljan se ne spominje kao varijanta
• Jankovac (1941.) – dekretom su ukinute uprave i podružnice, jedno društvo u Hrvatskoj, dekretom imenovano rukovodstvo
• Jankovac (1945.) – bivše društvo je ugrađeno u strukturu sindikata i djeluje pod imenom Sekcija za planinarstvo i skijanje Fiskulturnog društva „Sloga“ pri jedinstvenim sindikatima radnika i namještenika, na čelu imenovani povjerenik, Firinger na trećem sastanku izjavljuje da je spreman surađivati na obnovi planinarstva
• Jankovac (1948.) – osniva se Planinarsko društvo Osijek i to prvi puta samostalno PD, ali pod imenom Osijek
• Jankovac (1957.) – preregistrirano pod tim imenom
• Bršljan-Jankovac (1993.) – dodano imenu Jankovac još i Bršljan.

Možemo zaključiti – članovi-planinari izdržali su sve pritiske i sačuvali ime „Jankovac“ za sva vremena.

 

Đorđe Balić, 27.12.2017. g.