Opatijska Planinarska Obilaznica; 21.-22.04.2018.

OPATIJSKA PLANINARSKA OBILAZNICA
21.-22.04. 2018.g.

U subotu, 21.04.2018.g., u 03:30 h dvanaest planinara HPD Bršljan Jankovca krenulo je putem Istre sa ciljem osvajanja Opatijske planinarske obilaznice (dalje: OPO). U Veprinac, slikovito naselje smješteno na obroncima Učke iznad Opatije, dolazimo u 10 h gdje nas čekaju Boris i Mladen, članovi PD Opatija. Boris je jedan od idejnih začetnika i autora Dnevnika OPO. Po toplom i sparnom vremenom obilazak započinjemo od KT 2 -Crkva Sv. Marka (517m). Nakon sat vremena i oštrog uspona dolazimo na KT 3 – vrh Orjak (706m). Istim tempom nastavljamo dalje do KT 4 – vrh Majkovac (853m) gdje je upriličena radionica prve pomoći. Nakon uspješne demonstracije autotransfuzijskog položaja krećemo prema KT- 5 Zvoncev vrh (972m) kojeg osvajamo u narednih sat vremena. Do KT 6 Budišinac (948m) stižemo za pola sata probijajući se po neravnom i stjenovitom terenu. Nastavljamo šumskom cestom i kroz pola sata dolazimo do KT 7 – lovačke kućice “Brdo” (825m). Ovdje provodimo kratku ali efikasnu humanitarnu akciju “deci vode za svakoga”. U sljedećih sat vremena krećemo se po zanimljivom, stjenovitom terenu i dolazimo do KT 8 – vrh Brložnik (1093m) gdje se pruža vidik na Riječki zaljev, kvarnerske otoke i Orlove stijene. Oštro silazimo koristeći sajlu te ulazimo u labirint dubokih jama i visokih stijena, najatraktivniji dio OPO,  gdje je naša vrijedna fotoplaninarska ekipa dala svoj maksimum. Kroz 40-tak minuta stižemo do KT 9 – vrh Orlovih stijena (1072m). Zahvaljujemo se domaćinima Borisu i Mladenu te nastavljamo dalje prema KT 10 – Crkveni vrh (1101m) na kojemu se nalazi 30-metarski željezni stup (bivša radioantena). Ohrabreni činjenicom da nam preostaje još jedna KT nastavljamo žustrijim tempom prema posljednjem odredištu toga dana KT 11 – planinarski dom “Poklon” (922m) gdje nas dočekuju domaćini Robert i Snježana, veseli bračni par. Nakon zaslužene večere nastavljamo sa zabavom do kasno u noć (u prijevodu: do 22 h su svi bili u krevetu).

Sljedećeg dana naš pohod započinje u 06 h u pravcu KT 12 – vrh Vojak (1401m). Vojak je najviši vrh Učke i Istarskog poluotoka kojeg karakterizira goli travnati hrbat strmih strana i kamena kula visoka 5 m.  Naš planinar Stevo posebno će ga pamtiti po “krštenju” štapom” u ime što je prešao 1000 m”. Po povratku s Vojka, opraštamo se s domaćinima u pl. domu i nastavljamo prema KT 13 – slap Rečina (637m) gdje susrećemo članove drugih planinarskih društava. Nastavljamo kanjonom Banine prelazeći i podvožnjak ceste Matulji-tunel “Učka”. Mnogi ostaju iznenađeni činjenicom da i “drugi dan ima još uspona”. KT 14 – vrh Pećnik (641m) uz Vojak predstavlja najljepši vidikovac OPO odakle se vide svi vrhovi OPO, Riječki zaljev i marina Ičići. Na vrhu srećemo Borisa koji nas nakon zajedničke fotografije vodi do KT 15 – Poljane (189m). Od KT 15 nastavljamo ravnom dionicom do Opatije i oštrim usponom dolazimo do KT 1- Opatija (197m).

Za kraj, malo statistike. U dva dana prehodali smo 41 km od čega 18 km u usponu, 17 km u silasku i 6 km ravne dionice. Prijeđena visinska razlika iznosila je 2 km. Za obilazak nam je bilo potrebno 18 h.

Hvala Borisu i Mladenu, članovima PD Opatija, na ugodnom društvu, zajedničkim fotografijama i pomoći. Hvala Robertu i Snježani, domaćinima u pl. domu Poklon što su nas svojim vedrim duhom i entuzijazmom vratili u život. Hvala vozaču Zoranu na beskompromisnoj suradnji, sigurnoj i ugodnoj vožnji do odredišta. Hvala svim sudionicima izleta na međusobnom uvažavanju, podršci i neustrašivom duhu. I veliko hvala vodiču i prijatelju Kristijanu na pomoći, suradnji, humoru i bezrezervnoj podršci sa začelja.

Bol prestaje, zadovoljstvo ostaje.

Maja Gestapo Buljubašić