Osječki Pješački Put; 05.10.2019.
Osječki pješački put
Nakon revitalizacije 2016. godine, hodanje Osječkim pješačkim putem se sad već smatra tradicijom. Isti je osmišljen kako bi se „podigla svijest građana naše županije o važnosti provođenja tjelesne aktivnosti s ciljem prevencije od bolesti suvremenog doba“. Ukoliko želite pročitati nešto više: https://www.jankovac.hr/planinarski-putovi/osjecki-pjesacki-put/
Subotnje je jutro. Vrijeme malo prohladno. Okupljanje na trgu. Malo po malo, oko pola 10 priličan broj ljudi. Dvjestotinjak. Planinara. Građana. Djece. Posebno su zanimljivi oni mali, najmlađi. Iz Osnovne škole „Dobriša Cesarić“.
Glazba, žamor, druženje. Pije se čaj. Jede kruh s masti, kruh s pekmezom.. S nama Zdravko – Sport za sve. Stvarno su vrhunski animatori. Fotografiraju, animiraju, nude letke. Nakon pozdravnog govora našeg predsjednika društva i zajedničkog fotografiranja, počinje hodanje. Dugačka kolona, kreće se prema Tvrđi najljepšim dijelovima grada, Kapucinskom ulicom, ulicom Europske avenije pa kroz Park kulture do Trga Svetog Trojstva u Tvrđi. Tvrđa puna ljudi, nekoliko manifestacija se održava istovremeno. U nastavku prelazimo preko mosta na drugu obalu Drave. Pored Kopike, trim-stazom do Zoo-restorana, odakle se kompom ponovo vraćamo na desnu obalu Drave. Ovdje se jedan dio hodača oprašta od nas…vraćaju se u grad. Mi nastavljamo prema Udičarskom domu. Brojanje je pokazalo..150. Iznimno puno. Teško je održati neku kompaktnost tako velike grupe u hodanju. Uz nekoliko manjih pauzi, hodajući šumom uz samu obalu Drave, stižemo do Udičarskog doma. Tamo je sve već bilo spremno, podjela graha, piće, glazba. Odmor. Većina će odavde autobusima ili autima ići dalje…svojim kućama ili na druge destinacije. Jedna manja skupina, nas 17, ide i nazad pješice. Sad već bržim tempom…stigli do grada za manje od 2 sata. Ukupno nešto manje od 22 km. Moram spomenuti jednu sudionicu koju sam upoznao na hodanju…Sandra Neznamprezime. Hodala je sveukupno vjerojatno i preko 30 km, mislim da je to bio jučerašnji rekord. Nadam se da smo ju uspjeli uvjeriti da od iduće godine postane članica nekog planinarskog društva 😊.
Na kraju. Zahvala svima koji su odlučili s nama provesti ovaj lijepi dan. Prije svega najmlađima. Djeci i učiteljicama iz Osnovne škole „Dobriša Cesarić“. Ti maleni, prvi i drugi razred, uspješno su prehodali stazu cijelom dužinom. Zatim zahvala članovima planinarskih društava „Zanatlija“ iz Osijeka, „Tikvica“ iz Županje, „Cibalia“ iz Vinkovaca te „Frankopan“ iz Andrijaševaca. Posebno se zahvaljujem našim prijateljima iz udruženja „Poželi želju“ iz Subotice, koji su nas svojom brojnošću stvarno ugodno iznenadili. I, za kraj, zahvala HGSS stanicama Osijek i Vinkovci na pruženoj potpori u osiguravanju hodnje. U nastavku, jedan manji dio fotografija koje su od strane sudionika već objavljene na raznim portalima i facebook profilima.
Ivan Lončarić
