Osječki planinari na Vincekovu u Međimurju

Osječki planinari na Vincekovu u Međimurju

Vrijeme je manifestacija u vinogradima. 22.01. je dan svetog Vinka, zaštitnika vinograda. To je ujedno i „službeni“ početak vegetativnog ciklusa vinove loze i obično se tog dana vinogradarima zaželi  sretnu vinogradarsku godinu. Naravno počinje rezidba i posveta loze sa starim vinom, uz šaljivi obred vinskih „biskupa“

Možda se pitate, kakove veze  planinari imaju sa vinogradima. Imaju, imaju! Prvo manifestacije se održavaju u prirodi, a to je naš teren. Drugo poznato je da i planinari cijelog svijeta vole kapljicu dobivenu iz grožđa. Treće. Dobili smo poziv da uveličamo proslavu vinceške, koju organiziraju planinari Pd. Bundek iz Murskog Središća. Ove godine održava se već 19. druženje planinara. Malo se tko može pohvaliti da se odazove toliko veliki broj planinara i ljubitelja kapljice. Prošle godine bilo ih je oko 3000 a i ove godine očekivao se  isti broj.

Iznenađen sam sa odazivom naših planinara. Autobus popunjen. Koga smeta snijeg i veliki minusi. U subotu ranom zorom krećemo prema Varaždinu, cilju prve etape našeg pohoda. Doček dragih prijatelja planinara pa kratki obilazak lijepog starog  grada. Naučili smo nešto o povijesti Varaždina, popili kavicu pa nastavili put prema Čakovcu. Čakovec je sjedište Međimurske županije. Kratak obilazak, sa pažnjom smo saslušali priču o povijesti grada. Krećemo dalje.

 Na putu nas naš vodič vodi do najviše kote-vrha Međimurja. To je proplanak sa kamenom piramidom imena Mohokos sa „impozantnim“ 344 m. Poslije „osvajanja“ tog vrha žurimo u gradić Sv. Martin na Muri gdje ćemo noćiti u solidnim apartmanima. Treba iskoristiti nekoliko poslijepodnevnih sati u bazenima poznatih  toplica. Kakav je užitak iz tople ljekovite vode gledati snijeg na proplancima.

Odmoreni i relaksirani krećemo u poznati restoran Sv. Martin na Muri na večeru koja završava sa pjesmom i plesom.

Jutro. Okupljamo se na -7C. Tisuće ljudi dobiva posebni bedž. To je znak pripadnosti ove manifestacije. Put započinje u Toplicama Sv. Martin. Staza se kreće preko vinorodnih brežuljaka, za nas čudnih imena. Grkavščak, Gradiščak, Kapelšćak, Balog i Bundek. Nijedan brežuljak nije viši od 300m. Treba prohodati oko 15km do mjesta Mursko Središće gdje će se odvijati završna fešta pohoda. U sportskoj dvorani. Put traje oko 5h.

Tko god misli da je to lagan put ili šetnja taj se prevario. Snijeg, minusi, klizavi usponi i spustovi dobrano su umorili naše putnike. Bilo je i nekoliko povreda. Ali to nije ništa sa usporedbom što smo dobili. A dobili smo uživanje u prekrasnom kraju, u nedirnutoj bjelini. Uživali smo u druženju sa radosnim ljudima, gdje jezik nije bio prepreka. Na postajama smo dobro razumjeli Slovenca, Austrijanca, Istranina, Mađara ili Zagorca. Dovoljno je bilo reći. Živjeli, i kucanuti se  čašama.

Drago mi je bilo vidjeti mlade ljude kojima nije mrsko doći u planinu, koji znaju zapjevati pjesme očeva i djedova.

Posebna su priča postaje, kleti, na vrhovima brežuljaka ili uz put. Ponuda je bila bogata. Svi su se trudili da nam ponude najbolje što imaju. Vinski „biskupi“ sa pomoćnicima su radili, siguran sam, prekovremeno. Trebalo je posvetiti mnoštvo manjih i većih vinograda i obići  kleti. Orila se pjesma o vinu, o ljubavi o domovini.

Međumurci imaju jedno pravilo:

Na dan Sv. Vinka ide se u gorice po svakomu vremenu, pa i po dežu (kiši) i po snijegu.

Mi smo išli po prekrasnom sunčanom vremenu. Snijeg je samo uljepšao atmosferu. Vinari kažu. Ako na vincekovo ima snijega, biti će bogata godina za vinare. To im od srca želimo!!

Završetak izleta obavio se u velikoj dvorani gdje su podijeljena priznanja društvima uz pozdravni govor domaćina.

Dođite nam opet, mi vas čekamo.  Živjeli!!

Osijek 23.01.2017                              Slovaček M