Planinarsko putovanje u Slovačku, Fatre, Visoke i Niske Tatre, 26.06. do 03.07.2016.

Planinarsko putovanje u Slovačku, Fatre, Visoke i Niske Tatre, 26.06. do 03.07.2016.

Putovanje započinjemo 26.06.s uobičajenog mjesta , a s vožnjom kroz Budimpeštu i manjim prekidima tijekom puta  traje cijeli dan. Atmosfera je dobra, ugodna, opuštajuća,  idemo na višednevno planinarenje u organizaciji predsjednika našeg društva, Mire Muttera, te u pratnji gotovo svima znanih vodiča Slive i Felixa iz Daruvara. Na odredište, Škutovsky dom, koji se nalazi malo izvan mjesta Liptovska Osada,  dolazimo u vrijeme večere i zahvalni smo na prvoj kuhanoj hrani  tog dana i simpatičnoj gazdarici koja nas je dočekala s besplatnim pićem dobrodošlice. Zadovoljni smo i smještajem jer na svake 4 osobe dolazi kupatilo što je prava raskoš za nas planinare koji smo navikli  na uglavnom znatno lošije uvjete.

U ponedjeljak prije podne predviđen je obilazak obližnjeg grada Ružomberoka, gdje istovremeno obavljamo i nabavku hrane i vode za slijedeći dan (dane). Obilazimo grad koji ima tridesetak tisuća stanovnika (naknadno saznajem), smješten je na rijeci Vah koja je uz Dunav i Hron jedna od najvećih rijeka u Slovačkoj. Za razgledanje grada imamo približno 3 sata. Grad  ima svog šarma , lijep je , čist i uredan kao i sva mjesta kroz koja  smo prošli. Po završenom obilasku odlazimo u skijaški centar Donovally koji se nalazi negdje na pola puta između Ružomberoka i Bankse Bystrice s namjerom da se uspnemo vučnicom i s određene visine ispenjemo vrh Zvollen, 1.402 m n/v, kao zagrijavanje za daljnje planinarenje. No, tamo nas dočekuje kiša i grmljavina, vučnica ne radi, malo čekamo da vidimo daljnji razvoj situacije, slijedi kratka „šetnja“ po pljusku tek da protegnemo noge  a kada postaje izvjesno da ne postoji nada da vučnica proradi  odlučujemo se na odlazak u Bansku Bystricu, te  poslijepodne posvetiti razgledanju grada. Tamo nas čeka lijepo i sunčano vrijeme, vrlo brzo se nalazimo u centru, na glavnom  gradskom trgu od koga se pruža i glavna ulica . Na trgu se slikamo kod spomenika sv.Marije, nailazimo na vrlo lijepo uređen vodoskok a zatim spomenik vojnicima poginulim pri oslobađanju Sovjetskog Saveza i Čehoslovačke ( pravo čudo za nas). S druge strane trga vidimo put prema crkvi. To je crkva sv. Barbare, zaključana je iznutra, ali na natpisima čitamo da je grad u vrijeme dok je bio od drveta gorio nekoliko puta, a u najvećem požaru sačuvan je drveni oltar sv.Barbare koji jedini nije izgorio.

Slijedećeg dana (utorak) ustajemo se rano kako bismo se iz Niskih Tatri odvezli na početak Visokih Tatri i ispenjali Krivanj,2.492 m n/v,  nacionalni ponos Slovaka. U vožnji iz Liptovske Osade prolazimo uz veliko jezero, Liptovsky Mare, dolazimo do mjesta zvano Tri Studnički (1.140 m n/v) odakle počinjemo naš uspon. Uspon traje 4 sata, a kako pravimo  pauze traje i duže od očekivanog. U donjem dijelu put bi nas vodio kroz borovu šumu, ali ona je srušena vremenskom nepogodom 2002.god, kada je uništeno 120 hektara šume na ovom području. Sada uz stazu vidimo slomljena stabla, trupce, negdje leže stabla s iščupanim korijenjem. Prilično žalosna slika. „Šumu“ zatim zamjenjuje makija, a poslije kamen. Kamen je zelen od lišajeva što daje posebnu čar krajoliku. Staza je teška ( ili smo malo zahrđali) , uspon je konstantan, kamenje veliko, zaobljenih bridova, nimalo nalik ni našem velebitskom, biokovskom , dinarskom, ni slovenskom alpskom kamenu. Dolazimo do sedla odakle je sada samo sat vremena do vrha. Nastavljamo uspon, kamenje je sve veće i veće, dok se ne pretvara u kamene ploče uz koje se nekako gotovo okomito veremo. Vrijeme nas služi. Veći dio uspona bili smo u magli. Na sedlu nas čeka sunce, a i vrh se polako otkriva iz oblaka. Pri dolasku na vrh sasvim nam se otvara samo jedna strana, sjeveroistočna, ali i to je dovoljno da vidimo veličanstvenost krajolika. Ne žurimo se dolje, ali kada uz veliki oprez prelazimo najopasniji dio vrlo brzo se sakupljamo svi na sedlu a  nakon odmora spuštamo se dobar broj sati na Štrbsko Pleso ( jezero), ski centar na 1.347 m n/v. Tu se sastajemo s malim dijelom ekipe koja je odabrala lakšu turu i zajedno se vraćamo u Škutovski dom.

Srijeda je rezervirana za uspon na dva najviša vrha Niskih Tatri, Chopok i Diumbier. Opet rano ustajanje, polazak autobusom do žičare (sedežnica , potom vlakić, pa gondola)  gotovo do vrha Chopoka. Naime, poslije svih tih žica treba nam zaista desetak minuta uspona na sam vrh Chopok (2.024m n/v).Po završetku uspona sastajemo se nešto niže u Kamennoj Hati, odakle krećemo na blagi silazak do  prijevoja na 1.756 m n/v (Demanovske sedlo) u trajanju od sat vremena. Staza je uređena, kamenita, lakša od onih prethodnog dana. Po dolasku na sedlo penjemo se na Dumbier (2.046 m n/v), te slijedi povratak prema sedlu odakle nastavljamo stazom kojom je prošla i „lakša“ tura. Staza je interesantna, ima tu malih serpentina, potoka, grmlja i prekrasnog hlada šume, a staza se u tom dijelu ublažava i od kamena postupno dolazimo na meko šumsko tlo uz visoke paprati pored nas. Polako nailazimo na hodače „lakše“ ture i konačno se svi ukrcavamo u autobus koji nas vozi na još jednu ukusnu večeru , zabavu i noćenje.

U četvrtak prolazimo jednu veliku dionicu Tatranske magistrale u Visokim Tatrama. Autobus nas dovozi do Starog Smokovca, zaista starog ski centra na 985 m n/v , odakle nas vlak diže na Hrebionok, (1.285 m n/v )koji nam je polazna točka hodanja. Čujemo da je staza duga i dosta teška, ali smo se i mi već malo rashodali, pa sa zadovoljstvom krećemo. Put vodi od istoka prema zapadu južnom stranom Visokih Tatri, tako da nam se s desne strane nalaze planine a s lijeve imamo pogled na mjesta, zaseoke, a iza njih livade i polja, dok se u daljini plave brežuljci. Djeluje prilično idilično. A nama pod nogama opet kamen. Blago se dižemo i spuštamo, pa opet penjemo jer krećemo s cca 1.200 m n/v do najviše točke na „našem“ dijelu magistrale , 2.000 mn/v, pa se opet spuštamo do  cca 1.300 m n/v kod Štrbskog plesa. Na prvo odmorište nailazimo nakon 2 i pol sata hoda. To je Sliezsky dom( 1.670 m n/v) koji je prethodno bio planinarki dom ali je dograđen i prenamijenjen u hotel, ali tu se nalazi i jedna baraka koja je namijenjena planinarima, tako da se  u njoj zaustavljamo radi pića, kave, vode… Prekrasan je pogled na vodopad kao i jezero kraj doma. Nedugo nakon odlaska iz doma nailazimo na još jedan vodopad s plićim jezerom (Batizovske pleso na 1.884 m n/v)  gdje se zaustavljamo radi osvježenja i ljepote. Po putu povremeno gledamo vrhove , Lomnički štit, Gerlachovski štit. Dolazimo do najviše točke puta, a zatim se spuštamo na sedlo pod Ostrovou ( 1.966 m n/v), te serpentinama dosta naglo silazimo na Popradsko pleso (1.494 m n/v), gdje se opet krijepimo kavom, vodom ili pivom, sakupljamo te krećemo na posljednji sat vremena hoda do Štrbskog plesa. Vrijeme nas služi cijelo vrijeme hoda, smjenjuj se sunce s oblacima, tako da je ugodno hodati , kiša nas ipak hvata u samom Štrbskom Plesu ali tu i završava naše hodanje.

Kako nam je vodič Sliva otišao u četvrtak navečer s našim dugim i teškim turama je gotovo. Petak nam je konačno turistički. Mislim da smo se svi zaželjeli civilizacije. Prije podne napuštamo liptovsku regiju i odlazimo u oravsku ( uz rijeku Orava) regiju, obilazimo etno selo u Zuberecu, a poslije podne oravski zamak iz 13. st. Zamak je interesantna građevina koje se najstariji dio nalazi na samom vrhu stijene, a kasnijim dogradnjama mogao se širiti samo dolje. Dvorac je impozantan izvana jer je stopljen sa stijenom, ali iznutra je pomalo jezovit, tako da nije čudo da se prvi film o Draculi 1922.god snimao baš u tome dvorcu.

Subota nam je rezervirana za odlazak na Malu Fatru i odlazak na njene najviše vrhove. Iz doline Vratna (750 m n/v) podižemo se žičarom na 1500 m n/v i za desetak minuta uspona dolazimo na raskrižje odakle su nam svi ciljevi na pola sata hoda: na desnoj strani Veliki Krivanj ( 1.709 m) , na lijevoj put na Chleb ( 1.646 m) a ravno se lagano spušta put za kuću Chata pod Chlebom (1.495 m).Prvo se penjemo na Veliki Krivanj, a zatim na Chleb, te slijedi Chata po Chlebom. Ture su izletničke, družina opuštena i raspoložena, okoliš i vidici prekrasni, staze su ugodne za hodanje (izostaje veliko kamenje). U tri sata se svi nalazimo kod žičare jer nam jer nam predstoji silazak i odlazak u mjesto Terchova gdje se nalazi spomenik Janošiku, slovačkom junaku (rečeno nam je da je bio slovačka inačica Robin Hooda). Već smo u dolasku vidjeli svijetli spomenik načinjen od metala (oni koji su prišli bliže možda su saznali od kojeg), no po zaustavljanju odabirem obilazak mini ZOO u okviru tamošnjeg zabavnog parka. Sve same domaće životinje, vrlo ljupko, primjereno maloj djeci.

Po dolasku u Škutovsky dom večeramo i pakiramo stvari za povratak. U nedjelju smo zahvalni organizatoru i vozaču što smo već u 17 h u Osijeku, jer je za mnoge ponedjeljak radni dan.

Hvala organizatoru puta M.Mutteru, posebno vodičima Slivi, kojega već godinama površno poznajem sa naših slavonskih izleta i veselica, a sad prvi puta upoznajem kao izvrsnog vodiča,  i Felixu.

Helena Tudik