Po brdima i gorama-Slavonski planinarski put 2; 16.03.2025.
SPP 2 – Slobodna Vlast – PK Borovik
Nedjelja ujutro, buđenje a vani lije kao iz kabla, a ja se nadam da će kasnije prestati padati i da će biti po objavljenoj vremenskoj prognozi. Nema odustajanja, iako je puno izleta otkazano za ovaj vikend zbog najavljene vremenske prognoze, mi idemo hodati planiranu dionicu SPP-a od Slobodne Vlasti do PK Borovik. Okupljamo se na parkingu, ulazimo u autobus a kiša sve slabije pada. Nekoliko planinara se uplašilo kiše i odustali su ali, mi hrabri ili ludi, idemo do Slobodne Vlasti.
Po dolasku do Slobodne Vlasti i mjesta polaska na stazu kiša je skoro prestala. Iskrcavamo se i spremamo za polazak a prije toga kao i uvijek slijedi zajednička fotografija, kako bismo na kraju po fotografiji mogli vidjeti koga smo izgubili… šala mala. Iako se zbog kiše po stazi slijevala voda, put nije bio previše blatan i nije se blato lijepilo za gojzerice, a i ja sam birao put kroz šumu izbjegavajući blato i lokve. Prognoza je bila dobra i kiša je prestala.
Kod lovačke nadstrešnice napravili smo pauzu za skidanje kabanica. Nastavljamo dalje prema Boroviku i imamo sreću i zadovoljstvo vidjeti, na desetak metara ispred nas, kako tri srne prelaze preko puta. Malo smo zastali i uživali u susretu a zatim nastavljamo dalje. Zbog obilne kiše koja je prije padala napravio se potok koji smo morali preskakati i pomagati pri tome onim koji preskaču da netko ne završi u dubokom potoku. Idemo dalje prema PK Borovik i onda nas je priroda ponovo počastila susretom s stanovnikom naših šuma, ovog puta ugledali smo jelena „kapitalca“ nije bio tako blizu kao srne ali vidjeli smo lijepi primjerak jelena prije nego nas je spazio i otišao u šumu.
Nastavili smo dalje i kada smo stigli do Borovika tamo je bio Oto i ekipa koji su nas dočekali toplim čajem i naloženom vatrom. Tu smo, kako sam i najavio, napravili pauzu za odmor, okrijepu, druženje uz vatru na kojoj smo pekli slaninu i kobasice i naravno uz narezani luk, sve mi je to slađe pojesti u prirodi i dobrom društvu nego bilo što drugo. PK Borovik je KT-16 SPP-a, pa smo se i fotografirali.
Vrijeme je bilo po najavljenoj prognozi, malo kiše koja je brzo prestala pa je bilo ugodno za hodanje. Kako je u grupi je bilo i novih planinara hodanje sam prilagodio svima pa smo lagano hodali i uživali. Posebno smo uživali vidjeti stanovnike naših šuma, srne i jelena. Oni koji su odustali od izleta mogu žaliti zbog pogrešne odluke i odustajanja jer su uskraćeni za lijepo druženje, hodanje i već opisane bliske susrete.
Umor nestaje a zadovoljstvo ostaje.
Vodič: Stevo Malinović
