Posjet HPD-a „Bršljan-Jankovac“ Zlatnoj dolini; 28.08.2016.
Posjet HPD-a „Bršljan-Jankovac“ Zlatnoj dolini
Ovaj su vikend naše gojzerice bile počašćene posjetom „Zlatnoj dolini“ okruženoj slavonskim gorskim prstenom Psunja, Papuka, Dilja, Krndije i Požeške gore. Požeška je gora jedna od pet gora koje okružuju tu predivnu slavonsku dolinu koju su Rimljani nazvali “Valis Aurea” ili Zlatna dolina.
Polazak je uslijedio u 6 ujutro. Autobus pun. Svi s nestrpljenjem iščekuju upoznati tu predivnu dolinu i njezine obronke. Nakon nezaobilazne pauze u Našicama oko pola 9 stižemo u Požegu gdje nas dočekuju naši srdačni domaćini: predsjednik HPD-a “Sokolovac” Predrag Livak i naš današnji vodič Višeslav Turković. Nakon tople dobrodošlice naš simpatični vodič poveo nas je upoznati znamenitosti grada Požege. Obišli smo Katedralu svete Terezije čiji izgled odiše elegancijom i harmonijom baroknoga graditeljstva. Potom smo laganom šetnjom krenuli gore prema Starom gradu koji je odisao romantikom. Potom smo obišli trg Svetog Trojstva na kojemu se ponosno uzdigao Kužni pil, zavjetni spomenik protiv kuge. Vjerovali ili ne s Trga je započela i naša planinarska avantura budući da se s prekrasnog baroknog trga za desetak minuta stiže na obronke Požeške gore. Prvo smo obišli Lukino zvono koje je postavljeno u čast Luki Ibrišimoviću – Sokolu, hrabrom franjevcu koji je davne 1688. godine Požegu oslobodio od Osmanlija. Tu smo iskoristili trenutke za prve predivne fotografije budući da se otvaraju vidici na sam grad i Požešku kotlinu. Dan je bio sunčan i osjetila se pozitiva energija u zraku. Nastavili smo dalje prema srednjovjekovnoj utvrdi Vrhovačkom gradu (437 m) gdje smo napravili dužu pauzu, a potom smo krenuli prema vrhu Velika Kobila (432 m). Nakon osvajanja vrha u povratku smo posjetili Domovinski križ podignut 1993. godine. Sa Sokolovca se prostire prekrasan pogled na gotovo cijelu Požešku kotlinu. Kažu da i Požežani koji nisu planinari često prolaze ovim putem i uvijek se ispunjeni i zadovoljni vraćaju domovima. Neki od nas su imali priliku upoznati dio Požeške gore prolazeći našom najstarijom planinarskom obilaznicom tzv. “Slavonskim planinarskim putem” (SPP) koji nas vodi Požeškom gorom od sela Baćin dol do sela Drenovca gdje se SPP spušta s Psunja te ulazi u Požešku goru.
Nakon obilaska predviđene trase vraćamo se na jedan prekrasni obiteljski vidikovac na kojem su nam domaćini priredili objed. Uz ugodan razgovor i čašicu kvalitetnog vina vrijeme je proletilo a mi smo se potom spustili u grad uveličati “AureaFest” – događaj koji obilježava Požegu čak sedam dana. Bili smo počašćeni prisustvovanjem takvom jednom festivalu koji čuva hrvatski identitet i slavonski izričaj, oplemenjenom glazbenim, zabavnim, gastro, eno i drugim sadržajima. S divljenjem smo pratili povorku od desetak kulturno-umjetničkih društava te uživali u zvucima tamburice. Neki od nas imali su prilike kušati vrhunska vina i slastice. Kako i dobra nam stara izreka kaže “In Vino veritas!”, a istina je da smo danas bili dio ove ljepote, uživanja, blagoslova, prijateljstva i druženja.
Imali smo privilegiju osjetiti ovo bogatstvo u samo jednom danu koji će nam zasigurno ostati dugo u sjećanju. Naš posjet ovome divnom slavonskom gradu završio je posjetom Zvjezdarnici Otona Kučere, jedinoj u ovom dijelu Hrvatske. Prošli smo neke od najviših vrhova tijekom naših planinarskih avantura ali nismo nikad ni posumnjali da ćemo završiti nakon jednog posebnog izleta na Saturnu, ako ne tijelom a onda barem duhom budući da nas je pogled sa Zvjezdarnice toliko fascinirao da smo izlet završili u zvijezdama.
Zahvaljujem organizatoru izleta predsjedniku Miri Mutteru za idealno osmišljen izlet te gospodinu Miroslavu Bahmajeru za vođenje i brigu o svim sudionicima izleta. Posebno zahvaljujem našim domaćinima HPD “Sokolovac” iz Požege koji su nas upoznali s ovim predivnim požeškim krajem čije ćemo kutke spremiti u najljepše pretince sjećanja, a njihovu gostoljubivost nećemo nikad zaboraviti. Hvala profesoru fizike i učenicima koji su nam pomogli doživjeti zvijezde. Želim Vam puno smijeha, pozitivne energije i ljubavnih iskrica do ponovnog susreta na AureaFestu.
Valentina Bušić
