Samoborsko gorje; 26.-27.05.2018.

SAMOBORSKO GORJE, 26. – 27.05.2018.

26.05.2018. Krenuli smo na planinarenje po Samoborskom gorju,  a svi planinari stigli su prije vremena pa smo i krenuli ranije. Mala, ali složna ekipa bila je vesela, a naročito nakon ispita znanja o parkovima prirode. Vozeći se, brzo je stigla i pauza. Nastavili smo vožnju još malo „starom“ cestom, pa auto-cestom. Vrijeme nije obećavalo, ali mi smo stigli na vrijeme u Samobor. Dočekao nas je domaćin, ali nije imao slobodnog planinara da pođe s nama u Samoborsko gorje (svi su bili zauzeti).

Obišli smo grad, muzej i konzumirali samoborske kremšnite. Vozača i autobus ostavili smo u Samoboru, a mi smo krenuli na planinarenje. Dobili smo kartu (turističku) i upute. Dan je bio sunčan, sparan, a mi sa ruksacima krenuli u planinu od muzeja, preko Palačnika ( 29 mnv) do planinarskog doma „ I. Sudnik“ na Velikom dolu (530 mnv). Tu smo se malo odmorili pa nastavili Hofmanovom stazom do planinarskog doma „Željezničar“ na Oštrcu (691 mnv), potom smo otišli do vrha Oštrc (752 mnv). U domu je bila večera, veselo druženje i noćenje.

Na stazi prema Velikom dolu, formirali smo dvije grupe, jer smo imali planinara sa manjom kondicijom, ali svi smo sretno stigli do doma.

27.05.2018. Ujutro smo poranili, jer nas čeka dugački planinarski dan (neki su otišli ponovo do vrha  Oštrc – dvaput je dvaput). Nakon jutarnjeg razgibavanja, doručka, krenuli smo planinariti prije dogovorenog vremena. Manja grupa se spustila do pl. doma na Velkom dolu, pa  do Smerovišća, a veća grupa preko prijevoja Preseka, Stražnika (708 mnv) do Velikih vrata (595 mnv), a zatim strmim usponom do pl. doma Žitnica (815 mnv) i vrha Japetić (879 mnv), gdje su upravo planinari iz Jastrebarskog bojali piramidu, pa nismo mogli uživati u pogledu na Samoborsko gorje.

Sa vrha Japetić, spustili smo se i krenuli stazom prema Cerinskom viru, koja počinje, ali nigdje ne završava (staza se ne održava, zarasla je i neprohodna) pa smo promijenili plan i krenuli prema Šoićevoj kući, u Mali Lipovec, gdje smo autobusom i manjom grupom krenuli za Osijek. Skupili smo žigove vrhova, obilaznica, kuća…i pozitivne energije, koja se „osjetila“ u autobusu.

Zahvaljujem se planinarima na velikoj suradnji, vozaču što nas je sretno dovezao uz veliku vrućinu i “prirodnu ventilaciju“. Nismo sve obišli što smo planirali, ali nastavit ćemo slijedeće godine.

Marija Bokun