Sljeme; 26.-27.11.2016.

SLJEME 26.-27.11.2016.god.

U pravilu  ne bi trebalo ponavljati izlete, ali ovo Sljeme uvijek ima prolaz. Vjerojatno, kraj godine je, umorni smo već od svega, Sljeme nije ni daleko ni previše naporno, mislim. Prođem kroz bus, neke planinare, mlade, ne poznajem, a nekih sam se nagledala, kao i oni mene, ali jednako se diše. Svi nešto očekuju.  Ivica je iz Valpova, zaspao je,  ali na prvom našem stajanju se pojavio osobnim automobilom. Sreća naša, šta bi mi bez njegovih fotki. Vozi Branimir pa redovni „provokatori“ prave „štimung“ u busu. Tako se u stvari stvori neka pozitivna atmosfera, za ne povjerovati. Možda su te nazovi provokacije, što  bi rekla djeca, k’o bojagi. Ne znam zašto, ali vozač, kod Zagreba promaši jedan izlaz. Po autoputu nemaš se gdje okrenuti, nego se vrtiš u krug, pa malo kiša pa malo nema kiše…, u stvari ne bih ja to spominjala da autobus ne prati Mihaljević svojim autom, misleći da tako mora, ostao na kap goriva u rezervoaru.  Kasnimo možda 15-ak minuta, ali stižemo u Stenjevac. Sada svi znamo doći do Jankomira, zlu ne trebalo. Šala, šala… Tu nas čekaju planinari koji će nam danas biti vodiči. Grupa od 26 planinara krene na hodanje, od doma do doma, cilj je Runolist, a to je nekih 7 sati hoda. Vrijeme je totalno kontra nas, kiša, magla, bljak. Mi ostali busom do doma Runolist. Skoro do doma, treba još oko pola sata pješke. Velike rance džipom  prevozi Mirek, domar Runolista. Raspremimo stvari pa Miljkovići i ja krenemo na hodanje do TV tornja na vrhu Sljemen. Spustila se takva magla, HAK bi rekao, vidljivost maksimalno 1 m.  Toranj smo vidjeli kada smo se skoro sudarili s njim. Isto tako pronađemo restoran „Zlatni medvjed“, svima znan po Anici  i Ivici Kostelić. Tu zateknemo Krleta koji je prijatelj sa vlasnikom restorana i provedemo ugodnih sat vremena u razgovoru. Izađemo van, a ono magla se digla i imamo predivan vidik. Vratimo se u dom. S prvim mrakom stižu naši hodači, oduševljeni što su sve prepreke, kišne, blatne, mračne ostavili za sobom. Zajednička večera, a onda zabava. DJ Mitar nadmašio je sam sebe, plesali su i oni koje nikada do sada nisam vidjela da plešu. Potrajalo je to i do sitnih sati. Nikome se ne spava, a baš se čudim jer kiša pada, baš ona dosadna. Pametniji popušta, kažu, pa smo mi ipak otišli na spavanje.  Kiša je padala cijelu noć i dočekala nas je u jutro.

Danas Krle treba biti vodič. Ima tremu još od jučer pa neće mu valjda kiša pokvariti doživljaj. Neće, naravno, jer uvijek ima planinara koji se ne boje kiše. I tako Krle povede grupu  do tornja i „Zlatnog medvjeda“, lijevo od  Livada, a onda desno do Kapelice preko doma Puntijarka do Runolista. Po reakciji hodača, Krle, proš’o si.

Spremamo stvari , pozdrav s osobljem doma. Falila nam je Baka (domarica), u bolnici je, želimo joj brz oporavak. Sve je u redu u domu, ali fali Baka, makar da nas potjera spavati.

U 14 sati krećemo za Osijek. Stajemo u Kloštru Podravskom na kavu ili čaj, a uz to punjenje langošice.

Da ne bude da smo došli glat, u Petrijevcima radovi na cesti, pa moramo obilaznim putem, a onda još nekoliko „privilegiranih“ odvoza i evo nas kod Bille na Sjenjaku u 20 sati (za mir u kući).

Meni je izlet bio super, mislim da je i ostalima. Gledam po facama, nema namrgođenih. Ostade meni dilema, ima li Vatro neko trik pitanje za mene. Pitati ću ga.

Hvala Mitre za organizaciju izleta, a svima hvala na ovom predivnom vikendu na Sljemenu.

Mašem na pozdrav!

U Osijeku, 30.11.2016.god.

                                                                   Angelina