SLOVENIJA-Karavanke-Uršlja Gora–Peca–Rudnik Mežica; 09.-12.08.2018.

Polazak iz Osijeka s okupljališta iza Roka Tikija u Trpimirovoj bio je po planu. U Orahovici i Varaždinu pridružile su nam se dvije prijateljice pa smo preko Zavrča ušli u Deželu. Put je vodio preko Maribora, Ptuja, Mežice i Črnog na Koroškem do Andrejevog doma na Slemenu. Dočekala nas je domaćica Darinka dok je Rajko završavao kuhinjske poslove. Po rasporedu smo se smjestili po sobama i svatko je odlučio o svojim aktivnostima jer nije bilo planiranih.

Drugog dana je domaći vodič Vlado poveo 17 planinara u 7:00 h na Uršlju goru na ”uspon kamilice” čiji se vrh zove Plešivec (plašljivac), sa mnom kao metlom. Kažu da kamilice nisu viđene, ali je na vrhu bilo vremena za čaj ili pivo u pauzi trajanja 1:45 h. Svi su se sretno vratili u bazu i pohvalili vodiča zbog rječitosti, tempa, znanja i osmijeha. Vlado je vodič s licencom i sadašnji voditelj markacista planinarskog društva u Šoštanju.

Navečer se za pohod na Pecu javilo 8 planinara na nepoznati plan hoda, a kamilica je pokosila veći dio hodača. Autobus je mogao doći tek na 925 mnv pa bi se trebalo uspeti 1200 m s najmanje 4:30 sata hoda. Zato su vodiči, Bojan (predsjednik Saveza planinara Slovenije) i Jure (predsjednik planinarskog društva u Šoštanju) predložili prijevoz svojim autima na 1300 mnv. Za ostatak ekipe predložili su odlazak u Šoštanj busom u muzej kože, na jezero i do zamka nad gradom pod vodstvom njihovog člana, poznavatelja povijesti kraja.

U jutro se sedmoro nas ukrcalo u aute. Početak staze je bio između balvana i auta. Vodič Bojan i metla Jure do Doma na Peci doveli su nas 5 minuta brže od norme pa smo u domu uzeli pauzu za čaj. Uspon je nastavilo petoro. Nastavak je bio malo nižim tempom, ali smo uz oblačenje kabanica i 3 minute kiše na vrh stigli 10 minuta brže od norme. Cijelim putem prema gore i dolje bilo je oblačno, osim na vrhu – 10 minuta sunca; valjda zbog boljih fotki. Do doma smo silazili po mirisu zvitka s borovico u šećernom transu koji smo riješili s dvije tepsije zvitka i pivom. Zoki je častio tekućinama kao novokršteni na 2000. Okrijepljeni, posjetili smo votlino kralja Matjaža. Brada mu još nije narasla za 9 krugova oko stola pa ”dok kralj Matjaž spi, pravice v Sloveniji ni”, ali su urlici bili stvarni. Radi ispuštene gume Jurinog Passata posjetili smo planinarski ljetni pionirski kamp i dobili kavu, kekse i borovičku. Navečer se za silazak u rudnik svinca (olova) u Mežici prijavilo 10 izletnika.

Zadnjeg dana sve je bilo laganini: ustajanje, doručak, šetnjice. Prije ukrcaja u 10:00 h pale su obiteljske fotke pred domom, a kod pozdrava s domaćicom vidjela se suza u oku.

U Mežici je 10 rudara odradilo šihtu u trajanju 2 sata, a ostali su pivarili i čajarili po gradiću. Nastavili smo povratak po planu vožnjom istim putom. Neplanirano nas nisu zadržali na granici pa smo (pre)rano došli u Nedelišće. Zbog toga smo uzeli pauzu za aperitiv u kafiću, a jeli i pili u restoranu preko puta. Ručak je bio obilan, kako i priliči. U Osijek smo na Branimirovim krilima stigli oko 22:00 sata.

Zahvaljujem Vladi, Bojanu, Juri i Primožu na prijateljskom trudu i brizi. Dođite nam. Zahvaljujem Darinki i Rajku na ugodnom boravku.

Zahvaljujem Marjanu na organiziranju ručka i vođenju Međimurjem. Saša, prijatelju, sorry. Hvala izletnicima na točnosti i urednosti, a Mitru želim brzo ozdravljenje i oporavak.

Stanko, mali od palube

Foto: Ivica Mihaljević