Šolta-Brač; 29.10.-01.11.2016.
Pohod na vrhove srednjodalmatinskih otoka
Šolta-Vela straža
Brač-Vidova gora
Za početak moram reći kako sam sa velikom radošću pripremala ovaj izlet. Ljetujući na Braču dugi niz godina upoznala sam njegovu jedinstvenu kulturno-povijesnu unutrašnjost, prebogatu floru i faunu.
Jedinstvenost otoka, njegovu nedirnutu prirodu, mnoštvo kutaka za ugodu samoće i mira jedva sam čekala podijeliti sa mojim planinarima.
Toga petka iskrile su ideje o što ranijem polasku, u 22 sata skuplja nas naš Zoka te putem Bosne dolazimo u Split točno u 6.
Plan je stići na prvi trajekt. No slijedi prva lekcija našeg spliće, nema priše, ležerno slavonci, nemojte biti smišni, ta kamo vam s žuri….eeeee i tako smo prihvatili njegovu teoriju i držali lagani ritam puna četiri dana. Nije nam bilo druge, sva nastojanja da ga požurimo pala su u more.
Stigli smo mi u 9 na trajekt za Supetar.
Supetar je inače najveće mjesto na otoku, smješten na sjevernoj strani otoka Brača. Vesela družina, nakon smještaja po apartmanima, uz puno smijeha i dobre volje kreće put Milne na zapadni dio otoka Brača. Milna je misto baroknog urbanizma i najbolja prirodna luka na otoku u kojoj je carevo brodovlje za vrijeme gradnje Dioklecijanove palače u Splitu nalazilo sigurnu luku.
Uvala je puna bracera, jahti, manjih i većih jedrenjaka, gumenjaka..
More je tu kristalno čisto, uvjeti za ronjenje idealni, buke i stresa tu nema.
Dok čekamo naš prijevoz za Šoltu, pijuckamo našu šljivu i točamo noge u moru. Ma ko to more platit¨?
Ljubazni gdin Tasko, ukrcavajući nas u svoj gumenjak, čudom se čudi našoj želji za usponom na Velu stražu. Hodati? Danas u 21 stoljeću, pa što je s vama?
Prihvaćamo komentar kao šalu i ne damo se smesti.
Vožnja gumenjakom, 220 konja, pokazala se čistim pogotkom. Veselju nije bilo kraja.
Za cca 20-ak minuta vožnje, ostavivši Brač sa desne strane dolazimo u uvalu Stomorska na Šolti. Prolazimo pored crkve Gospa od Štomorja.
Od Gornjeg sela, makadamskim putem, dolazimo do najvišeg vrha Šolte, Velu stražu, 286 mnv.
Oduševljeni pogledom na Brač, Splitska vrata, Hvar i Vis slikamo se i naslikavamo do mile volje. Opet uz puno smijeha i dobre volje.
Nalazimo mjestu za fjaku, guštamo kavicu u Stomorskoj. Vraćamo se na Brač u brzom ritmu, surfajući valovima.
Nedjeljno jutro okupano suncem, plan je obići pustinju Blaca i poučnu stazu Olive trek.
Dolaskom u Nerežišća kreće naš posjet pustinji Blaca, samostanu popova glagoljaša iz 18 st.
Putem nas prate kraški fenomeni sa svih strana, uredni maslinici, ostaci života koji se gradio na stočarstvu, maslinarstvu, vinogradarstvu i ribarstvu.
Samostan u pustinji Blaca je priča za sebe, priča koju treba vidjeti i doživjeti.
Slijedi povratak u Supetar, pa kratka šetnja njegovom valom.
Okruženje je prekrasno, plaže nebrojene, zriju mandarine, limuni, naranče…zrije i nešto što ne znamo što je, ali je ukusno i izaziva puuuno smijeha.
Odlaskom na hodnju Olive trek stazom, srećemo berače maslina. To su vam makinje ili planika podučili su nas.
Beremo šipak, divlju mandarinu, bademe, planiku, uživamo u neopisivom pogledu na Split, Kaštela, Omiš, Mosor, Omišku dinaru…
Ponedjeljak također okupan suncem. Od malenog mjesta na sjevernoj strani otoka, između Splitske i Pučišća, rodnog mjesta Vladimira Nazora, Postira, krećemo na uspon na Vidovu goru. Čeka nas 18 kilometara hoda ali i izazov preći sa sjeverne na južnu stranu otoka.
Pedalj od župne crkve sv. Ivana krstitelja markacija nas vodi ka Mirju gdje nas čeka ranokršćanski samostan posvećen sv. Stjepanu. Dol, Gažul malo pastirsko mjesto poznato po uzgoju janjaca, Podgažul, Duboki dolac, Vidova gora.
Nakon četverosatnog hoda, uživajući u pogledima na maslinike, vinograde, plantaže mandarina, šumu endemskog crnog bora stižemo na najviši vrh hrvatskih otoka Vidovu goru 788 mnv.
Ushićeno promatramo bolski ponos Zlatni rat, Hvar, Korčulu, Pelješac, Vis.
Nije da smo tašti, ali možemo se pohvaliti da smo prehodali cijeli otok Brač po njegovoj najširoj udaljenosti.
Neizostavno je posjetiti Bol, najstariji grad na bračkoj obali. Očarale su nas prostrane pješčane i šljunčane plaže, brojni izvori pitke vode, opuštajuća šetnica do Zlatnog rata, bolski akvatorij. A najviše nas je očarao mir kojega smo imali sreću osjetiti, toga smo dana bili vjerojatno jedini turisti u Bolu. Nismo zbog toga žalili jer Bol je prekrasan u ovo doba.
Došao je i dan povratka, brzo smo požalili što nismo prespavali trajekt te ukrali još koji dan čiste uživancije.
Ekipa je bila odlična, za poželjeti voditi ju na kraj svijeta.
Slavica i Valika spekle su najbolje kiflice i kroasane, Tajči je za spizu učinila najbolji gulaš na svijetu, Ivica je bilježio svaki trenutak izleta, Davor nas je vjerno razvažao vozilom HGSS stanice Split, Milan je uvijek imao pri ruci baš ono što je uzfalilo, a Zoka, e a Zoka nas je nasmijavao čitava četiri dana pa smo svi zaradili one prekrasne bore, od smijeha.
Ja, kada sam radila ovaj izlet nisam ni sanjala da ću imati ovako dobru ekipu.
Hvala svima koji ste ovaj izlet učinili savršenim!
Vaša vodička Mirela
