Uspon HPD-a “Bršljan-Jankovac” na kraljicu među vrhovima jadranskih otoka

Uspon HPD-a “Bršljan-Jankovac” na kraljicu među vrhovima jadranskih otoka

Otok Brač poznat je po svojim dragocjenim bogatstvima: maslinama, vinu, kamenu, lijepim plažama, kulturnim spomenicima, prekrasnoj prirodi i još mnogočemu. O ljepotama Brača napisano je, uslikano, naslikano i opjevano mnoštvo lijepih stvari. Ovaj najveći srednjedalmatinski otok, je treći po veličini otok u Jadranu. Njegova predivna naselja poput rajske ogrlice oplakuju čudesan vrat satkan od bijelog kamena i bujne vegetacije. Ah taj jedinstveni Brač! Za razliku od Brača, Šolta pruža jedan sasvim drukčiji doživljaj. Ovaj otok  ne nudi previše modernim jet-seterima, ali zato može mnogo toga ponuditi nama – ljubiteljima netaknute prirode. Stoga smo odlučili jedan produljeni vikend istražiti prirodne ljepote tih dvaju otoka i osvojiti njihove najviše vrhove.

Naša avantura započinje 29. listopada u 22.00 h kada se okuplja mala, ali složna ekipa od 8 planinara i dvoje djece. Kombijem žurimo preko Bosne da bi uhvatili trajekt za Brač u ranim jutarnjim satima. U Splitu smo točno u 6 sati, ali nema priše pa ipak propuštamo ranojutarnji trajekt radi uživancije na “sunčanoj” splitskoj rivi. Ispijamo ranojutarnju kavicu. Počašćeni smo izlaskom sunca u bilom gradu. U 9 sati se ukrcavamo na trajekt za Brač i već u 10 sati dolazimo s dozom adrenalina na osunčani Brač. Tamo nas čeka naš prijevoz (Hvala splitskom GSS-u za ustupljen kombi!) koji nas je prevezao do našega smještaja. Ostavljamo brzinski stvari i već smo na putu za Milnu gdje nas očekuje naš vozač glisera. Svi smo uživali u uzbudljivoj avanturi gliserom koja je za tren ostavila otok Brač i Milnu daleko iza naših leđa. Lagano uplovljavamo u šoltansku luku u kojoj su ponosno stajale predivne brodice, barke i jahte. Izlazimo i raspitujemo se kod domaćina o planinarskoj stazi prema najvišem vrhu Šolte, ali kažu markacija nema. Stoga smo lagano krenuli cestom prema brdu uživajući u vidicima koji su bili sve širi i ljepši. Stižemo ubrzo do Gornjeg sela i kapelice kod koje skrećemo lijevo prema groblju iza kojeg staza vodi do najvišeg vrha Šolte – Vele Straže (237 mnm). Na vrhu se diči veliki kameni križ. S vrha je na sve strane impozantan vidik na zelenilo otoka i plavetnilo mora. Dobro se vide Brački kanal, Split, Kozjak i Mosor, a u daljini Biokovo. Ljepota ovog kraja nagnala nas je da staru kletvu Splitskih matera, “Da Bog da te Šolta dopala” zamijenimo novim Šoltanskim sloganom ”Šolta nam se jako dopala”. Ispunjeni i očarani ljepotom Šolte odlazimo našim jurećim gumenjakom koji nam je pripremio nezaboravnu avanturu. Vraćajući se prema našim apartmanima pogled nam je pao na impozantnu crkvu Svetog Ivana i Pavla u naselju Ložišća. Jednoglasno smo odlučili da ju idemo posjetiti pa smo kratko obišli to predivno dalmatinsko naselje na zapadnoj strani Brača s prepoznatljivim otočkim stilom gradnje.

Osvanulo je nedjeljno jutro. U planu i programu bio je obilazak pustinje Blaca, kupanje za najhrabrije, a potom obilazak Maslinovih puta na Braču. Nakon doručka krećemo put pustinje Blaca. Do Pustinje Blaca može se stići iz više smjerova, ali naš vozač se srećom zabunio i pogriješio put pa nas je dovezao pred “žilu kucavicu Bračkog identiteta – Brački kamenolom. Poznato je kako su slavni renesansni graditelji i kipari Juraj Dalmatinac, Nikola Firentinac i drugi izradili bezvremenska djela. Pod njihovim se prstima kamen pretvarao u najljepšu ekspresiju. Na Braču možete doslovno osjetiti kako vam stoljeća šapću uz pomoć kamena i mramora. Brojne bračke vile i kamene kuće pružaju nevjerojatan sklad u suglasju prirode i čovjeka. Ako niste znali upravo je Brački kamen otjelovio neke od najpoznatijih svjetskih građevina. Okrećemo naše vozilo i vozimo put Pustinje Blaca. Pustinju (samostan) osnovali su u 16. stoljeću poljički svećenici glagoljaši koji su bježeći pred Turcima stigli na Brač. Do Pustinje Blaca može se stići samo pješice. Put kojim su stoljećima gazile mazge i konji i danas je jedina veza sa svijetom. Ova mala pustinja ima veliku spomeničku vrijednost. Započela je kao kamenjem ograđena pećina. Uz strmu liticu vrijedni su pustinjaci dozidali crkvu i samostan, stambene i gospodarske zgrade, a prostrane šume pretvorili u bogate vinograde i maslinike. Pravo je čudo kako su se stanovnici Blaca borili s divljom prirodom i škrtim otočkim zemljištem i održali u takvim uvjetima puna četiri stoljeća. Blatački glagoljaši su radom i požrtvovnošću stekli veliki posjed – poljoprivredna zemljišta, trgovačke brodove, bogatu knjižnicu, tiskaru. Ova mistična glagoljaška pustinja ostavila je u nama dubok dojam. Uz pokućstvo u sobama (kuhinja, blagovaonica, stilski namještaj, klavir), pažnju nam je privukla i zvjezdarnica kao i bogata zbirka starinskog oružja, knjižnica s rukopisima pisanima poljičicom (hrvatska ćirilica). Kažu da je zadnji astronomski časopis iz SAD-a prestao dolaziti tek 2011. godine nakon što je umro i posljednji glagoljaš astronom. Njegovi su radovi priznati u svijetu. Oduševljeni skladnošću i raskošjem nepatvorenih oblika izvornoga graditeljstva napuštamo pustinju Blacu i odlazimo na jednu predivnu plažu u Supetru gdje su se najhrabriji okupali. Bravo Matko, Mirela i Zoka! Mi ostali smo upijali sunčeve zrake i ljepotu ovog predivnog otoka. Veče smo proveli šećući jednom od poznatih atraktivnih pješačkih staza tzv „Maslinovi puti“ kroz nasade maslina, planika i ostalih egzotičnih biljaka. Tako smo dočekali i predivan zalazak sunca uz pogled na predivne otoke i plavo more.

Ponedjeljak je bio planinarski dan. Na programu je planinarska staza “Postira – Vidova gora – Bol koja povezuje sjeverni dio otoka Brača s južnim. Ukupna duljina staze je 22 kilometra. Staza počinje u naselju Postira na sjevernom dijelu otoka Brača. Prva je planinarska markacija kod crkve sv. Ivana Krstitelja u samom centru Postire. Izvrsno markiran put diže se iz naselja Postire prema Dolu. Na samoj stazi nalaze se brojne prirodne i kulturne znamenitosti, od arheoloških spomenika i suhozida do vidikovaca te zaštićenih prirodnih posebnosti. Laganim korakom pješačimo, okrećemo se i divimo predivnom pogledu na daleki Split i naše Jadransko more. Staza vodi makadamom kroz predivne maslinike. Slatki okus planike odvlači nas s planinarske staze pa svi beremo planiku i častimo svoja nepca slatkim okusom ove egzotične biljke. Staza dalje vodi preko lokalne ceste pa sve do Gažula – pastirskog naselja s kamenim kućicama i torovima za stoku koje se nalazi u izvornom okolišu bračkih pastirskih stanova na jednoj visoravni. Na Gažulu se nalazi i planinarska kućica ”Gažul”. Prolazimo dalje staništem dalmatinskog crnog bora – endemičnog drveta iz porodice borova. Raste jedino na Biokovu, poluotoku Pelješcu te na otocima Braču, Hvaru i Korčuli. Nakon pet sati uživanja dolazimo do Vidove gore, najvišeg vrha jadranskih otoka (778 mnm). Ime je dobila po crkvici sv. Vida koja se nekada dizala na vrhu brda, a danas je u ruševinama. Crkvica je podignuta u 13. ili 14. st. S vrha Vidove gore, gdje se danas nalazi televizijski odašiljač pruža se jedinstven pogled prema jugu. Vidik s vrha pruža se na južnu obalu otoka sa zelenim pojasom oko Bola. Pogled osobito privlači Zlatni rat, uzak pješčani rt što se poput šiljka usijeca više od 600 m u morsko plavetnilo. U određeno doba godine rt se okreće zbog vjetrova prema istoku ili zapadu. Po vedrom vremenu vide se poluotok Pelješac na istoku, zatim Korčula, Vis, Biševo i drugi. Nakon polusatnog predaha i tisuću fotografija odlučujemo hoćemo li nastaviti pješke put do Bola ili kombijem. Najhrabriji ostaju na stazi. Čestitam Ivice i Zorane! Za sat i pol su sišli s Vidove gore u Bol. Ostatak ekipe žurio se obići Bol za dana. Neopisivo je bilo doživjeti zalazak sunca na najpoznatijoj hrvatskoj plaži koja je tog trena bila samo naša. Milijun fotografija urezalo se u naše pretince sjećanja, a škripanje bračkog kamena pod gojzericama obilježilo je ovaj predivan izlet. Uvjerili smo se da otok Brač u svom kamenom biću i u svojim njedrima nudi fascinantne doživljaje. Brač nas je osvojio na prvi pogled, začarao svojom prirodom, okusima i bojama. Probudio je u nama sva naša osjetila i zagolicao nam maštu. Bio je ovo izlet za pamćenje. Najbolji do sada! Zahvaljujem našoj organizatorici Mireli Poljak Šefčić na trudu uloženom za organizaciju  ovog pomno osmišljenog izleta. Uživali smo u svakom trenu svim našim osjetilima. Hvala svim sudionicima na sreći, ljubavi i pozitivnim iskricama koje smo dijelili ta nezaboravna četiri dana. Hvala našem vozaču Zoranu koji nas je poveo u svoju Zenicu gdje smo se pogostili. Umorni, ali prepuni zadovoljstva i energije stižemo svojim domovima u kasnim večernjim satima. Puno pozdrava do neke sljedeće planinarske avanture.

Valentina Bušić