Velebitski planinarski put – II; 01.-03.11.2024.

U petak ujutro u 2 sata, krenula je grupa planinara na trodnevnu planinarsku turu po Velebitu, s planom obilaska 5., 6. i dio 7. dionice Velebitskog planinarskog puta, od Baških Oštarija do Velikog Rujna. Na putu smo planirali obići 5 kontrolnih točaka VPP-a.

Put od Osijeka do Baških Oštarija, uz dvije pauze, prošao je bez problema. Vremenska prognoza za vikend je predviđala lijepo, sunčano i malo vjetrovito vrijeme.

Po dolasku u Baške Oštarije (916m), umorni i nenaspavani, iskrcavamo stvari i spremamo se za hodanje. Prije polaska smo se zajedno fotografirali i zatim krenuli na put. Išli smo preko skijaške staze, pokraj Sladovačkog brda, kroz Jurkovu dolinu do Piskovite kosice. Tu smo napravili kratku pauzu i zatim otišli do planinarskog skloništa Ždrilo. Dok smo mi bili na Ždrilu, Tomo koji je ostao na križanju spašavao se od medvjeda popevši se na drvo. Zatim smo nastavili kroz Ramino korito do planinarskog skloništa Šugarska duliba (1212m) gdje sam planirao noćenje ako bude mjesta ili u šatorima koje smo nosili. U skloništu su već bila samo tri planinara pa smo se i mi smjestili unutra. Planirali smo naložiti vatru i druženje uz vatru dok pečemo slaninu i kobasice, ali kako je već pala noć a bili smo umorni odustali smo od toga i legli spavati. Bolje da smo spavali u šatorima jer je jedan od ona tri planinara hrkao pa ga je Sanja stalno budila, a on kada se okretao na podlošku za vreću proizvodio je takve zvukove da nas je sve svaki put probudio a Alen je mislio da idu tenkovi. Manje nam je smetalo hrkanje nego nervozno okretanje na podlošku.

U subotu nakon doručka i kave krenuli smo na nastavak puta prema PS Tatekova koliba (860m), gdje sam planirao drugo noćenje. I danas je bilo lijepo vrijeme pa smo uživali u prekrasnim pogledima na Velebit i Jadransko more. Putem prema skloništu, dio ekipe je išao preko Velikog Stolca (1406m) a zatim smo otišli do Jelove Ruje (950m), gdje smo napravili pauzu za ručak. Nakon ručka nastavili smo put dalje prema Tatekovoj kolibi, a uz put dio ekipe se popeo i na Debeli kuk (1269m). Stigavši do skloništa Tomo i ja smo digli šatore jer je u skloništu već bilo planinara pa nismo svi stali unutra. Krenula je bura pa nije bilo pametno ložiti vatru i praviti večeru vani već smo u peći u skloništu ispekli večeru. Večerali smo, nastavili druženje a bura je bila sve jača pa smo otišli na spavanje. Kako je noć odmicala bura je pojačavala pa nam je bilo jasno da ni treću noć nećemo spavati. Čitavu noć je bila borba s burom koja je čupala klinove koji su držali šatore i lomila nosače šatora.

Nedjelja ujutro, doručak, kava, spremamo stvari i gledamo u nebo. Kako je bura pojačala i nadvili se crni kišni oblaci nad Velebitom, a mi umorni i nenaspavani, odlučio sam da ne idemo prema planiranom Velikom Rujnu već da idemo prema Ljubotiću (290m), gdje nas je čekao vozač Vlado. Na povratku u Osijek na cesti nije bila je prevelika gužva pa smo bez problema sretno stigli kući.

Tura je u opuštenoj atmosferi uspješno odrađena, prošli smo oko 35 km, uz dobivanje nadmorske visine od 2855 m i gubitak nadmorske visine 3485 m. Svi su bili umorni ali zadovoljni jer su pomjerili svoje granice, uživali u avanturi i sretni jer su, po lijepom vremenu, uživali u druženju, hodanju, lijepoj prirodi i prekrasnim pogledima s vrhova.

Umor nestaje a zadovoljstvo ostaje.

Vodič: Stevo Malinović