“Zadnji prvoga”-Gazije, 30.-31.01.2016.

Nezaboravan izlet članova HPD „Bršljan-Jankovca“ na posebnu slavonsku ljepoticu – Krndiju

Ovaj je vikend iz Osijeka krenulo oko tridesetak planinara HPD „Bršljan-Jankovca“ u susjednu Virovitičko-podravsku županiju, put Gazija, na tradicionalni susret pod nazivom “Zadnji prvoga” u simpatičnu Krndijsku avanturu. Već smo se prije uvjerili kako su Gazije, veličanstveni spoj netaknute prirode te srdačnih i toplih ljudi te prekrasno mjesto za izlet i druženje. Polazak je bio u subotu u 7 sati te potom standardna pauza u Našicama za doručak i kavicu. U 8.30 sati ulazimo u pomalo zaboravljeno selo Gazije, skriveno pod sjevernim obroncima Krndije. Prvi su pogledi usmjereni ka novoj asfaltiranoj cesti pored koje se osamljeno izdiže oko sedamdesetak kućanstava, čiji se mještani još uvijek umivaju u Babinom potoku koji teče kroz selo. Dolazimo potom do prekrasne planinarske kuće Tivanovo na samom kraju sela koja se nalazi na 220 m nadmorske visine. Dvorište koje smo zatekli bilo je prepuno raznovrsnih sadržaja za druženje i boravak planinara i izletnika. Tamo nas dočekuje srdačan domaćin, član HPD-a “Sunovrat” iz Đurđenovca, gospodin Branko Tivanovac. U dvorištu prepunom raznovrsnog sadržaja za druženje i boravak planinara razmjenjujemo prve utiske a potom se smještamo u sobice u planinarskoj kući. Planinarska je kuća Tivanovo kuća koja ima posebnu dušu, a sređena je u idiličnom ladanjskom ambijentu. Nakon kraćeg odmora krećemo u ophodnju koju predvode domaći vodiči. Za razliku od prošlogodišnjeg izleta koji je bio u zimskom ugođaju okupan snijegom i hladnoćom ove je godine Krndija bila u jesensko – proljetnom tonu. Premda je ovo bio zimski izlet ostao nam je u sjećanju po šuštanju lišća pod nogama ispod kojeg su se sramežljivo probijali prvi vjesnici proljeća, cvijeće koje najavljuje da su hladni dani iza nas. Skupina hodača bila je dobro raspoložena, ali nije niti slutila kakve će im pustolovine priuštiti ova atraktivna slavonska ljepotica, Krndija. Trasa kojom su nas vodiči poveli bila je zahtjevna, obzirom da smo putem u dva navrata koristili sajle kao pomoć pri penjanju. Prilikom hodanja zadržali smo se na vidikovcu i kratko odmorili te ispod samog vrha ovjekovječili trenutak jednom obiteljskom fotografijom. Nakon toga smo krenuli nazad prema našoj planinarskoj kući. Put je nadalje bio vrlo atraktivan i lagan. Uz dobro društvo i naravno prepričavanje neizostavnih viceva i planinarskih putešestvija vrijeme proleti tako da smo se brzo spustili do naše planinarske kuće gdje nas je dočekao ručak. Vrijeme nas je poslužio. Naime imali smo divan sunčani dan za hodanje i druženje tako da je subotnji izlet na Krndiju, biser u slavonskom gorju, bio je poseban užitak.

Ubrzo se smračilo pa smo to iskoristili za noćnu ophodnju pod vodstvom srdačnog domaćeg vodiča Tomislava koji nas je proveo putem Gazija te nam pokušao približiti način života u Gazijama, selu s tek nekolicinom autohtonih stanovnika. Od njega smo saznali da se Gazije razlikuju od ostalih sela na obroncima Krndije po kulturnim i prirodnim znamenitostima. Obišli smo pravoslavnu crkvu sv. Trojice, izgrađenu u skromnom baroknom stilu davne 1754. godine kraj koje se dičila lipa stara više od 500 godina sa svojim impozantnim granama, a koja još uvijek odolijeva zubu vremena. Nakon toga obišli smo također seosku školu u kojoj odavno nema đaka te simpatičnu vodenicu koja se planira obnoviti. Nakon noćne ophodnje veče smo proveli ugodno uz zvuke gitare i harmonike. U nedjelju je osvanuo tmurni oblačni dan. Kišica je lagano rominjala, ali nije spriječila stotinjak članova planinarskih društava iz Osijeka, Županje, Vinkovaca, Belišća, Valpova, Đakova, Slavonskog Broda, Požege, Kutjeva, Orahovice, Slatine, Našica, Feričanaca, Đurđenovca, Tuzle i Orašja u sudjelovanju na tradicionalnom izletu pod imenom „Zadnji prvog“. Nakon okupljanja kod planinarske kuće Tivanovo planinari su se uputili na nekoliko planinarskih staza uživati u zelenilu, čistom zraku, miru i tišini najljepše slavonske planine. Nakon ophodnje družili su se uz zvuke najomiljenijih pjesama do kasnih popodnevnih sati, a onda se polako uputili svojim domovima. I tako je završio jedan od nama dražih Krndijskih izleta. Pamtit ćemo Gazije kao svijet koji je možda zaboravljen, ali u kojemu bi svatko poželio živjeti, pogotovo mi planinari i izletnici. To malo i nepoznato selo, pamtit ćemo po šumama, izvorima pitke vode, pitomim krajolicima i potočiću koji veselo žubori kroz njega, a planinarsku kuću Tivanovo po legendi našeg slavonskog planinarstva Antunu Račkom koji je puno prije svih prepoznao ljepotu Gazija. Usamljena kamp-kućica u koju vole zaći svi planinari kako bi evocirali uspomene na didu Račkog stoji još uvijek u živopisnom dvorištu planinarske kuće i kao da ga čeka da ju još koji put posjeti.

U čast Antunu Račkom, zaljubljeniku u Krndiju, predsjednik HPD „Bršljan-Jankovca“ Miro Mutter dogovorio je da se napravi jedna atraktivna staza koja će se zvati „Put dida Račkog“, a koja bi polazila od planinarskog doma Tivanovo, pokraj Lekinog potoka do razbitog kola, te pokraj Srednjaka. Staza bi se ponovno vraćala do planinarske kuće Tivanovo. Bit će iznimno atraktivna budući da potok koji će ju pratiti ponire i izlazi više puta, a prirodne ljepote Krndije uvijek iznova oduševe sve izletnike i planinare.

Zahvaljujući domaćim vodičima otkrili smo ljepote Krndije i doznali zašto je ona privlačna planinarima, ali smo upoznali i povijesne i kulturne znamenitosti Gazija. Veliko hvala domaćinu Branku Tivanovcu, čovjeku velike duše i širokog srca, te ostalim planinarima iz Đurđenovca koji su bili iznimni domaćini slavonskim planinarima. Nije mala stvar zagrijati, nahraniti i napojiti stotine planinara iz cijele Slavonije i susjednih država. Svatko je od nas kući ponio mnoštvo nezaboravnih trenutaka i fotografija, koje će nas podsjetiti na trenutke provedene na obroncima ove predivne slavonske ljepotice.

Valentina Bušić