Zimski uspon na Viševnik-Triglavski nacionalni park; 11.-13.04.2025.
PLANINARSKA TURA U SLOVENIJU NA JULIJSKE ALPE
ZIMSKI USPON NA VIŠEVNIK (2 050 m) – TRIGLAVSKI NACIONALNI PARK
(11. – 13. 4. 2025.)
Prvi dan
Iz Osijeka za Srednju Vas v Bohinju, na rubu Triglavskog nacionalnog parka, krenulo se iza podneva, s dva kombija. Osamnaest planinara. Po dolasku smo se smjestili u apartmane i prošli tečaj korištenja zimske opreme – alpinističkog pojasa, dereza, cepina i kaciga.
Drugi dan
Kreće se na zimski uspon na Viševnik. To je planina visoka 2 050 metara koja se uzdiže sjeverozapadno od Rudnog polja (1 344 m) na visoravni Pokljuka. S vrha se otvara prekrasan pogled na Pokljuku, Triglav, većinu najviših vrhova Julijskih Alpa i Karavanke.
Uspon u zimskim mjesecima zahtijeva punu zimsku opremu i obzirom da je sunčano, koristimo i zaštitu od sunca.
Staza počinje kroz borovu šumu i planinske livade. Uspon se postupno pojačava. Nailazimo na snijeg. U završnom dijelu staze, ona postaje strmija, kamenitija i prekrivena snijegom. Na vrhu uživamo u neopisivoj panorami, društvu kavki i zajedničkom fotografiranju.
Prilikom silaska koristimo dereze i kacigu. Na nekim se mjestima upada u snijeg do koljena.
Staza Rudno polje – Viševnik – Rudno polje (uspon i silazak) trajala je 6,5 sati hoda s kratkim pauzama. Prešli smo 12 kilometara. Visinska je razlika pri usponu bila 735 metara, a pri silasku 716 metara.
Prije povratka u smještaj, stali smo u Bohinjskoj Bistrici, gdje smo uz Bohinjsko jezero, uživali u pogledu na Triglav i u okusu i mirisu kave na otvorenom.
Treći dan
Treći je dan započeo u selu Stara Fužina (600 m), u blizini Bohinjskog jezera. Staza uz rijeku Mostnice i njezina čudesna korita (596 m), započinje u spomenutom selu i vodi do slapa Mostnice (773 metara; 21 metar visok), u gornjem dijelu alpske doline Voje, kroz prekrasan krajolik Triglavskog nacionalnog parka.
Korita Mostnice su usjeci koje je rijeka stoljećima stvarala u stijeni. Na stazi kroz šumu nailazimo na drvene mostove, duboku i tirkiznu vodu, male slapove i kamene formacije.
Ručali smo u Planinskoj koči na Vojah (690 metara). Mogla se kušati gobova juha, grah varivo, ričet, bohinjska kobasica sa kiselim zeljem i uživati u piti od jabuke ili borovnice. Hodali smo ukupno 5,50 sati i prešli 11.34 kilometara.
Nakon ručka, vratili smo se do kombija i krenuli put Osijeka, u koji smo stigli u večernjim satima. Put je protekao u druženju i pjesmi.
Izlet je bio izvrstan! Uživali smo u usponima i hodanju kroz netaknutu prirodu, u dubokom, bijelom, svjetlucavom snijegu, kamenu, borovoj šumi, mekanom šumskom pokrivaču, vjetru, strminama, svježem zraku, tirkiznim jezerima i slapovima…
Brankica Matasović
